Nebojsagrbacic.com je online!

Dakle, da ne duljim puno, odlučio sam se napokon za vlastitu domenu, vlastiti dizajn i vlastito mjesto na webu, uložio sam vrijeme i novac i eto ga - www.nebojsagrbacic.com

Ovu adresu možete izbrisati iz rss čitača i favoritsa

Novi PlanB u prodaji

Dobro, dok pišem ovaj post još vjerojatno nije, ali već od jutra možete pohrliti na kioske po svoj primjerak. U ovom broju imam jedan poveći tekst na temu Život na selu. Ekskluzivno možete vidjeti fotografije minijaturnog sela u kojemu sam odrastao i pročitati kako je živjeti na selu koje ima 350 stanovnika i koje se baš nešto ne razvija. Odmah do njega možete vidjeti nešto malo veće selo (općinu) Kalinovac kojemu ide nešto bolje. Od ostalih tema.. pogledajte na službenim stranicama PlanaB.

Broj pankera kao pokazatelj regionalnog razvoja

Bio sam u Međimurju (Mursko središće, Čakovec) preko vikenda, kod frenda. Nakon što smo prošli tjedan startali Sutra.hr i nakon što sam odradio bilijun zilijun sati te nakon što sam svisnuo na živce, uspio sam uloviti dva dana relativnog mira. Šetnja uz slovensku granicu i rijeku Muru, izuzetno dobroćudni, otvoreni i srdačni stanovnici Međimurja (meni omiljeni!) piva, dvorac Zrinski i ogroman čakovečki park..  Divota. Valjda sam zato toliko nevjerojatno nadrkan danas, jer sam se morao vratiti u Zagreb..

No, evo pojašnjenja naslova. Međimurje je, ispravite me ako griješim, jedna od dvije najbogatije domaće regije, ako ne i najbogatija(?). Kako mi kaže frend iz Središća, osim što su najbogatiji, imaju i najviše pankera. I skejtera. Ali više pankera. Gdje god se okreneš - panker.

Što nas dovodi do fakat logičnog zaključka. Što je regija bogatija, što više ima bogatih ljudi, to ima i više rebela, punkera. Oni siromašni šute i rade, a bogati razmaženi klinci ne znaju što bi sa sobom.  To je otprilike i usporedba Bjelovara i Čakovca.. Bjelovarčani su ljudi koji će biti gladni, ali će voziti dobar auto i razmetati se njime, Međimurci, barem ovi koje sam ja do sad upoznao, a upoznao sam ih poprilično, imaju novca, ali se s njim ne razmeću i ne guraju taj podatak drugima pod nos.

I zato ih, izmeđuostalog, volim.

Gmail Art (cool)

Star Trek/Brokeback Mountain parodija

Prvo sam otkrio jednu, a onda shvatio da ih ima nekoliko i da su sve podjednako dobre.

Izbaci pravopisnog uljeza!

Švrljam po domaćim komjuniti sajtovima i registriram se kako bih vidio koje mi sve divne opcije nude. Dođem tako i do tulumarke, jel te, poznate tulumarke za koju sam čak i ja dao poneki pozitivni glas dok smo prije mjesec dva birali domaći ponajbolji community site i nešto gledam, zaboravio sam prvi pass i username, pa upisujem novi i onda naglo odustanem, ugasim browser i počnem nekontrolirano vikati. Zašto? Pogledajte printscreen i pronađite najmanje tri pogreške.

Novi PlanB i predobar video

Izašao je novi, peti broj PlanaB. Da ja ne duljim o tome čega svega ima, pročitajte kod Borje i na ofišl stranici PlanaB.

A video? Urnebesno!

Butković - Jutarnji - Sanader

Za početak, ne znam pozadinu slučaja Butković-Jutarnji-Sanader i uopće mi nije bitna u ovom trenutku. Može se dogoditi svakome. No, ovdje su dvije stvari oko kojih treba raspravljati.

Prva je ona teorija zavjere koja kaže da su se predomislili u Vladi pa izmislili slučaj. Ja se u to ne bih kladio.

Drugo što tu mene muči je činjenica da jedan  23-godišnjak može krivotvoriti Sanaderove odgovore, koji, kad ih čitate, ne zvuče bitno drugačije od onih ‘pravih’ pa se pitam tko tu mlati praznu slamu i koliko ljudi puše taj nulti govor kad dripac od 23 godine može izreći premijerovo mišljenje toliko uvjerljivo da čitava Hrvatska povjeruje.

Hajdemo onda reći da nije problem ni u novinaru ni u članku, ni u tom klincu, nego u Sanaderu.  Žalosno.

Tko će ono tužiti MUP?!! Oh, that’s me!

Kako uvijek imam sreće da se na mojoj generaciji lome neka pionirska koplja napretka i raznih pizdarija, tako sam i ja jedan od prvih koji su 2005. godine dobili probnu vozačku. Traje dvije godine, ne smiješ sakupiti tri negativna boda, ne smiješ voziti poslije jedanaest, auto koji ima više od 90 konja i slične gluparije. Ove godine sam dobio stalnu vozačku, više nisam u tom probnom govnu, hvala MUP-u, ali mi sad dolaze na naplatu stari dugovi koje sam kao mlad i oh, lud, nabio na vlastita pleća.

Evo što se dogodilo. U 21 sat u subotu uvečer, 25. lipnja davne 2005. godine, došao sam automobilom marke Ford Escort (1987) pored bjelovarskog središnjeg parka. Parkirao sam prekoputa kafića Carica i u jednom trenutku večeri, koju sam provodio u blizini, morao sam preparkirati automobil na drugi kraj parka jer je auto smetao na izlasku iz kafića. Oni koji znaju o kojem parku se radi, također znaju da čitav opseg ceste oko parka ne iznosi više od nekih.. 500tinjak metara? Otprilike.. možda sam i pretjerao.

Uglavnom, bilo je 23:19. Upravo toliko! Dakle, 19 jebenih minuta poslije 23 sata. Morao sam pomaknuti automobil do prvog slobodnog mjesta, a da bih to napravio, morao sam proći uz policijsku patrolu koja je bila parkirana pored zgrade Pošte. Vidjeli su me kako ulazim u automobil, vidjeli su kako parkiram sto metara dalje, no to je bilo i više nego dovoljno da me zaustave, dođu do mene i kazne me.

Kao, pustili bi me oni, ali inspekcija je s njima, a prošlo je 23 sata. I nema veze što su vidjeli da je riječ o prelasku s jednog parkirnog mjesta na drugo i što su mi to potvrdili pred svjedokom, ništa to nema veze. Dobro, ništa, nisam se svađao, teoretski sam kriv jer sam vozio sto metara poslije 23 sata. Napisat ću žalbu, prvi prekršaj, imam vozačku tek tri mjeseca, neće biti problema.

I nije bilo problema. Siromašan student, nije moj automobil, svjedoci koji su vidjeli da sam vozio samo sto metara, sve pet, žalba je prihvaćena i sudskom odlukom izrečeno da ne trebam platiti kaznu. Ja sam, iskreno, zaboravio da se nešto takvo dogodilo.

Do danas kad sam na adresu u Bjelovaru dobio sudsko rješenje. Odnosno, stiglo je jučer, ali ga je danas otac tek uspio preuzeti. Čita mi preko telefona i jebeno ne vjerujem. Naime, u njemu me se proglašava krivim, odnosno da sam 25. lipnja 2005. godine, pazite sad dobro, prebrzo vozio u, pazite još bolje, Zagrebu!!

Ono, heellooouuuu? Tko je ovdje lud!? Em kazna za prebrzu vožnju, em u Zagrebu?? O čemu mi pričamo? Tog dana sigurno nisam bio u Zagrebu autom, štoviše, prvi put sam bio početkom 2006. godine, izgubio se jer nisam poznavao Zagreb pa sam umjesto u Dubravi završio kod HRT-a (krivi ulaz) i umro od straha, pa potom vozio 20 km na sat ne bih li se iskopao i napokon pronašao Dubravu..

Da stvar bude bolja, u rješenju stoji da mi je odbijena žalba jer je neosnovana. Prvo sam si razbijao glavu time kad sam dobio uopće tu kaznu, a potom i kad sam se žalio, ali sam onda shvatio da je očito riječ o gadnoj pogrešci pa sam provjerio datume stare kazne koja je davno sređena i vidio o čemu je riječ. Mislim, morali bi me prvo zaustaviti da mi napišu tu kaznu, jer kako bi inače mogli nasloviti je na mene, kad auto nije u mom vlasništvu? I sve to u Zagrebu, naravno..

Uočavate li niz bizarnih nelogičnosti? I sad mi piše da moram platiti tih jebenih 500 kn + 110kn sudskih troškova u roku osam dana! E pa, dragi moji MUP-ovci, evo vam kita u usta i dobro zapamtite njen okus jer je to sve što ćete od mene dobiti! Idemo redom, prvo sam ovaj afekst napisao ovdje jer se tresem od živčanosti, a potom idem u Bjelovar da razgovaram s nadležnom ekipom. Ako neće biti pomaka, idemo u novine, jer je slučaj dovoljno bizaran, a potom na sud.

Zahtjevat ću pismenu ispriku. Mislim, fakat nisam takav tip, ne svađam se u dućanu zbog krivo izvraćenih tri kune, niti povisujem ton na nevjerojatno nekulturne kučketine u referadi, ali sam novinar i svaki dan čistim govna koja iza sebe ostave ljudi bez imalo obzira prema okolini i bez imalo osjećaja za stvarnost i činjenicu da smo svi ljudi.

nepovezani tekst, uglavnom besmislen

Oprosti mi na zanemarivanju, wordpress blože, vremena je malo, pomoći tu se ne može..

A kako stvari stoje, vremena bit će sve manje i manje. Dva velika poslovna projekta su u igri, danak ću platiti 18 satnim radnim vremenom, bacio sam se na fizičku i psihičku pripremu, trebat će preživjeti sljedeće mjesece koji će mi potom vratiti dobro, jer karma je cool stvar i ako uložiš pozitivnu energiju, snagu i volju u nešto, nema faking šanse da se ne vrati.

Pritom ću zanemarivati sve oko sebe, osim najbliže sredine, i vapit ću da ne pogubim i sebe i druge u svemu tome, posebice one koji su tek odnedavno ovdje negdje..

Nego, da se požalim na nešto. Znate vi, dragi moji čitatelji, vas par desetaka tisuća koliko vas ima, da me prati problem fizičkog izgleda i to ne onaj koji uključuje moju preseksi škembu, nego onaj koji me čini starijim no što ja zaista jesam.Događa se učestalo da mi natrpaju desetak godina više nego što imam i to je meni totalno cool i bilda mi ego i volim to. Na kraju, i osjećam se starijim, uglavnom se ponašam starije i sve pet, sve stoji.

Ali ne volim predrasude. Još je mlad, još je zelen, još je nedostojan, oh, oh. To fakat ne volim. Jer svi znamo da ima 20 godišnjaka i godišnjakinja koji su zreliiji i samostalniji od ponekih tridesetgodišnjaka. Tako sve bude ok dok sam ja taj netko, ali čim ja, taj netko, dobijem žig činjenice da imam 20 godina (21 za par dana), onda ništa više nije ok i ja taj netko sam sasvim beznačajan netko.

Sjećam se svog prvog razgovora za (novinarski) posao u Vjesniku. Prije tri godine. Imao sam, dakle, 18 godina, tek sam došao u Zagreb i još mi nisu počela predavanja na faksu. Donio sam CV koji je tada već imao poneku sitnicu, donio sam radove koji su bili relativno pismeni i donio sam jednu ogromnu, ogromnu vreću volje i ambicije. Urednik me oduševljeno primio na posao, krećem već sutradan, no morali smo rješiti samo jedan mali, posve beznačajni detalj. Koliko imaš ispita do kraja, upita me ovlaš, mašući rukom, kao da će odmah prihvatiti odgovor koji mu apsolutno ništa ne znači jer čovjek je godinama u novinarstvu, zna da fakultet novinarstva nema nikakve veze sa stvarnošću, sve mu je jasno.

- Tek će mi početi predavanja na prvoj godini - ponizno odgovorim, glupa i balava budaletina, umjesto da sam mu slagao i rekao da sam pri kraju s faksom. Niti bi on to provjeravao, niti bi ja što izgubio, nego bi dobio posao i život bi mi bio puno lakši.

Čovjek uči dok je mlad.  Kasnije se fura na staru slavu.

Pijes, u Tvornici je bio studio 54 maskirani bal. Bio sam Kompliment, grlio djevojčad i govorio im da su prezgodne i super. Isprika za onih desetak djevojaka do kojih nisam stigao da ih komplimentiram. Bilo vas je oko dvije tisuće, ne zamjerite.