Bravarili ti tako bravu na lijesu!

Nisam odveć klaustrofobičan, osim kad sam u liftu, maloj tamnoj sobi, zaključanom stanu, zatvorenom autu, avionu, vlaku ili zadnjem mjestu na autobusu ili u prostoriji koja je manja od trideset kvadrata ili kad razmišljam kako je svemir zapravo malen, skučen, mračan, hladan i tužan, ali jučer sam bio tako klaustrofobičan. Oh.

Što se dogodi, naime, lošega. Puče mi brava na ‘kineskim protuprovalnim vratima’. Ne glavna, nego ona manja koja se može otvoriti i zatvoriti isključivo s unutrašnje strane. Taman krenuo s puškom u lov u šumski distrikt Purgeraj, kad li ono - puče. Majke ti božje. Ništa, rastavili cimer i ja bravu, pritom teže ozlijedili četiri kuhinjska noža (jer kao nadobudni.. nešto, nemamo šarafciger), rastavili vrata do pola i ništa. Ne možemo okrenuti to govno kinesko što se zablockalo. Čak sam i restartao kvaku, ali ništa.. ne možemo van iz stana. Srećom, hrana koju smo naručili je stigla taman nešto prije teške bravarske havarije u kojoj smo kolateralne žrtve ostali cimer i ja, osuđeni na igranje šaha i ne izlaženje iz stana.

Nije, doduše da i inače izlazimo u tako kasni sat, ali sam osjećaj da ne možeš izaći iz stana je grozan. Tim više što kod mene u stanu gotovo svako veče bude po dvije, tri, a ponekad i četiri i pet maloljetnica koje se nakon razularenih orgija moraju vratiti doma prije jedan.. Da se to kojim slučajem jučer dogodilo ( a moglo se, kažem, puka je slučajnost što nije) , morao bih dati 650 kuna za hitnu noćnu intervenciju.

Dobro ste pročitali. Postoji nešto što se zove (SBI) Služba za hitne bravarske intervencije. Superbravar! Zaista, to mu piše na posjetnici! Superbravar!

Koji je došao odmah ujutro, u roku od sedam sekundi okrenuo to govance od zablokirane brave i otvorio, sredio problem. Pa u čemu je onda ‘problem’, pitate se, oh?
U 350 krvavih kuna koliko mi odnese za sedam sekundi posla!

Ako me pisanje jednog dana prestane hraniti, znam u kojem će smjeru ići moja prekvalifikacija.

Krenuo je Život 2.0, novi planB, svašta nešto

Noćas nisam spavao jer sam započeo/nastavio rad na jednom projektu o kojem za sad ništa više, osim da je projekt. Istovremeno, sutra.hr je u svojoj umalo pa zadnjoj razvojnoj fazi pa većina živaca odlazi na rad na toj stranici. Paralelno s tim, pišem tu i tamo ponešto za PlanB kojeg će novi broj izaći za točno dva dana. Eh, sad, bijah zamoljen da se, iako više nisam u Jutarnjem listu, tamo vratim u vidu blogera koji nešto trekelja. Kako mi trekeljanje odlično ide, eto i mene s novim blogom na Jutarnjem.

Što će reći sljedeće: Aristone, natrpao si na glavu svoju mladu, oh, posla mnogo. Ali neka. Sve me to iznimno veseli i ispunjava. A i dođe dan u mjesecu kad se treba platiti stanarina i svaki dan čovjek treba nešto jesti..jel tako? Tako je.

Idemo redom. Na stranicama Jutarnjeg pronaći ćete blog pod nazivom Život 2.0 - dnevnik naprednog korisnika. Naslov sam ispalio u jednoj sekudni, opis u sljedeće tri. Znate ono.. što prvo kažete, tako i bude. Iako sam Ire na gtalku gnjavio tri sata da mi pomogne smisliti nešto drugačije, ostao sam pri ovoj prvoj varijanti. O čemu ću tamo pisati? Pa ono što sam planirao ovdje, ali nikako nisam uveo.. Brze i kratke za neke vjestice vezane uz net, politiku, zanimljivosti, tehnologiju.. Nagurat ćemo unutra svega što ima veze sa Životom.

Druga stvar. PlanB četvrti broj je na kioscima od 15. siječnja. U njemu možete pronaći mnoštvo divnih tekstova, a ja se ovaj put bavim rubrikom Gdje su i što rade. Dakle, blogeri neki slavni (što me podsjeti da ih moram obavijestiti..) koji su harali i parali blog.hr portalom prije godinu, dvije, tri, sada su negdje drugdje. Rock, Jezdi, Eugen, Sisa.. i brojni drugi. Za planB također pišem blog, u nešto dužim intervalima nego što je to s Jutarnjim. U zadnjem postu pišem o tome kako se Facebook party koji se u subotu održao u Zagrebu, pretvorio u obični party, bez plave stigme.

Za kraj, danas sam na mail dobio pozivnicu za TvojuEkipu što je nešto kao domaća verzija Facebooka. Lansirana danas, ako se ne varam. Takvih će stranica sad biti malo more, osjećam, a ovo mi nije ništa posebno.

hags end kises, ljudi, hags end kises.

trash mud trigeri (nešto kao meme)

Kolegice Zrinka i Rahatli na svojim su blogovima napravile liste nekoliko pjesama koje ima paraju srce, čupaju utrobu i tmurne podočnjake na oči im bacaju. Ja ću napraviti nešto slično. Odnosno suprotno. Da ubijem vrijeme prije nego počnem mahnito raditi zaostatke, donosim vam nekoliko veselih pjesmica koje me mogu u bilo kojem trenutku razveseliti. Upozoravam, mahom su osamdesete u pitanju. I pjesmice su vesele, ono što staroengleska riječ nastala puno prije popularizacije homoseksualizma označava sa gay. Uživajte. I slobodno se smijte jer tome i služe.

Khachaturian - Sabre dance

Za početak jedan klasični komadić. Prvi sam ga put čuo u Simpsonima kad je bio kulisa za Homerovo ludilo. Huh, najbolje rečeno - ludilo.

Kiss - I was made for lovin’ you

Ova me stvar podsjeća na staru, veselu birtiju. I cimera. Koji me uvijek oraspoloži i nasmije. S tim u skladu i ovaj pjesmuljak.

Knack - My Sharona

Ritam govori više od riječi.

Alphaville - big in the Japan

Pokušajte u YouTube upisati Big in japan. Dobit ćete zaista Big in japan.. strašno.

 

Boney M - Ma baker

Riječi također suvišne.

Desireless - Voyage, Voyage

Evo još jedan biser. Dragocjeni biser. Predobra stvar.

Eurythmics - Sweet dreams

Opet ritam govori više od riječi.

 

Jermaine Jackson&Pia Zadora - When the rain begins to fall

Naprosto predobra stvar.

Jennifer Rush - I come undone

Ali spot je prvoklasan.. lol.

Michael Cretu - Samurai

Kunfu fajter, sakri se i plači nad ovom pjesmom.

Nick Kamen - I promised myself

Čovjek je održao obećanje. Dirljivo.

Righeira - Vamos a la playa

Nisam fan plaža i sunca, ali tko može ovome odolijeti?

Stan Ridgeway - Camouflage

Predorba ratna priča.

Status Quo - In the army now

Kao prirodni nastavak kamuflaže, stiže još jedna ratna pjesma.

Survivor - Eye of a tiger

Evo, ovim završavamo ovaj nabrijani niz.

The Stranglers - Golden Brown

Ova barokna medolija naprosto oduševljava.

Yazoo - Nobody’s diary

Ajme.. predobro!

Lipps Inc. - Funkytown

I za kraj, najbolji plesnjak svih vremena.

 

 

Bjelovar ostao bez vlasti

Ne znam koliko ste čitali današnje novine, ali one sve mahom donose novi sastav Vlade. Voljeli politiku ili ne, mišljenja sam da bi nas trebalo zanimati tko, zašto i kako će donositi odluke u moje ime. S tim u skladu, evo i jedne opaske koja će možda već u sljedećih dva dana postati aktualna. Pratite što se zbiva u Osijeku? Problemi oko gradske vlasti? Eh, pa nešto slično će se početi događati u Bjelovaru, ako već nije.

Zašto? Jednostavno je. Đurđa Adlešič, dosadašnja gradonačelnica, odlazi na mjesto potpredsjednice Vlade i brinut će o unutrašnjim poslovima Vlade. Njeni birači trebali bi biti razočarani. Ima funkciju koja dobro zvuči, ali koliko je funkcionalna, to je već drugi par opanaka. Đurđa je najavila svoj odlazak s mjesta gradonačelnice Bjelovara.

Damir Bajs, dosadašnji gradonačelni BB županije, odlazi na mjesto ministra Turizma iako on veze s turizmom ima kao i ja s afričkim useljenicima na prostore kontinentalne Amerike sredinom dvadesetih godina dvadesetog stoljeća.  Znam čovjeka i osobno i oduvijek mi je djelovao.. mlako? Da, mlako. Ni vrit ni mimo.. naprosto je tamo. Bjelovarski distrikt tako ostaje i bez župana.

Gordan Jandroković, u politici poznat po tome što se našao uvrijeđenim jer ga stjuardesa nije prepoznala, proteklo je vrijeme u Bjelovaru bio glavni rival Đurđi, držao je budnom, spremnom. Pokušavao je maknuti s vlasti i preuzeti Bjelovar, a s njim valjda i sve institucije koje postoje u tom gradu. U novoj Vladi dobio je mjesto na čelu Vanjskih poslova.

Gradonačelnica, Župan i glavni oporbenjak u istom šusu odlaze iz Bjelovara. Huh, baš me zanima tko i kako će preuzeti vlast. Žao mi je zbog Đurđe. Odnosno, žao mi Bjelovara što ostaje bez Đurđe jer što god tko rekao, napravila je mnogo za Bjelovarčane.

Naš čovjek na terenu

Eto, po mišljenju mnogih, najočekivaniji roman u posljednjih pet godina, Naš čovjek na terenu kritičara i pisca kratkih priča Roberta Perišića, nedavno se pojavio u prodaji. Uzeo knjigu u subotu, probudio se u nedjelju ujutro (inače, divlje izlaske u grad, zamijenit će sad lagani pikšneri sešn!) i stao čitati pa sve do kraja, do zadnje 320 i neke stranice nisam prestao.

 

 

Riječ je o stvarnosnoj prozi. Da, upravo o toj, poratnoj, novinarsko opijačkoj, da, onoj koja meni redovito doskoči na spolovilo.

Goran je sjedio u kafiću, zavaljen za šank upravo je ispijao treću pivu, kad se pored njega pojavi Ivan, nekako uznemiren i upalih očiju.

- Šta je, šta ima? Vidim da se nekome od ranog jutra omililo.. - zapecne Ivan i smjesti se za šank. Potom naruči travaricu i pivu

- A nisi ni ti bolji - odvrati mu Goran i muški potegne iz boce. Sljedećih pet sati Goran i Ivan popili su trinaest gajbi pive, pošmrkali tri lajne koke svaki, s čvrstog bedra konobarice i prisjećali se onih dana. Onih teških dana. Ratnih. Kad su još bili mladi, neiskvareni. Kad ih život, oh, oh, još nije pokosio kao seljak livadu.

Shvatili ste o čemu vam pričam.. I obično to napišu neki luzeri koji se u stvarnom životu boje sami sjesti za šank. Eto, izuzetak je JQ i njegova zbirka Doggiestyle zato što je Jesus Quintana frajer, i na blogu, i u zbirci i u životu, a i na šanku i zato što mi je njegova knjiga mila i draga i potražite je, ako već niste, u što čisto sumnjam.

Vratimo se Perišiću (kojeg mi je, op.a., upravo JQ preporučio) i njegovom romanu. Kao što sam rekao na forumu, zadovoljan sam knjigom. Nisam istinski oduševljen, nisam niti malo razočaran. Eto, valjda prvi put da je meni nešto ovakvo sjelo baš onako kako treba, fino, pravilno,a u pravilu izbjegavam domaće ratne priče. Bio sam mlad, premlad.. ja sam neka druga generacija. Osjetio sam posljedice, jasno mi je što i kako je bilo.. ali mi se ne da čitati o tome.

Ipak, ova knjiga mi je nešto drugačije. Priča o novinaru koji se othrvao svoje obitelji, smještene negdje u srcu Dalmacije, pa došao u Zagreb, trbuhom za kruhom. Progurao se, uspio nešto, ali nikako da ide dalje jer ga njegovi vuku, kao dugi teški repovi povlače se za njegovim životom. Pa mu u život, preko veze, uguraju tog nekog bratića, a o njega ugura kao reportera u Irak. I kasnije mu se to sve odbije o glavu.

Upravo su ti odnosi odlično sažeti, odnosni prepuni nečega što se mora napraviti jer se podrazumijeva i jer oni nikako da shvate da baš od njih bježimo, ni od čega drugog. Cijela knjiga jedna je situacija u kojoj se i sam često nađem kad se vratim u Bj, kad naiđem na salvu nerazumijevanja i nerijetko i zlobne, okrutne zavisti. No, na stranu to, to je ionako samo misao vodilja. Nisam vičan književnoj kritici, elaboriranju i diskutiranju oko toga tko je što htio, jest ili nije rekao.. Zato naprosto preporučam knjigu. Sad kad više, Bogu hvala, ne možete čmaljiti u javnim prostorima, taman uštedite stotinjak kuna i kupite knjigu.

100 stvari koje nismo znali prošle godine

Za ovu prekrasnu listu sam saznao još iz vremena brzih&kratkih vijesti kod Borje, a sam ovih dana intezivno razmišljam da ih uvedem. Razlog? Hiperinformiran sam i kada bih pisao o svakoj zanimljivosti na koju naiđem, vjerojatno bih postao nekoliko puta dnevno. Informacije moraju kolati. No, držimo se teme. Dakle, na ovom linku možete pronaći jučer objavljenu listu Sto stvari koje nismo znali prošle godine. Lista se uglavnom drži ozbiljnih stvari, ali si novinari BBC newsa dopuste i pokoju pizdarijicu.

Donosim pregled nekoliko osobnih favorita, kao i jedan ful koristan link za sve obožavatelje Gmaila - How to become a Gmail jedi master.

11. Astronauts wear nappies during launch and re-entry because they can’t stop what they’re doing should they need to urinate. (lol)

13. Tony Blair does not keep a personal diary. (Tko zna, možda bloga)

14. Antony and Cleopatra were ugly. (Ovo nije novost..)

23. To be found attractive, women should sway their hips and men their shoulders (although researchers call this a “shoulder swagger”). (Animalnost je divna stvar!)

34. Kryptonite exists. (Stara narodna kaže - gdje ima kriptonita (Srbija, za one koji ne znaju) ima i Supermana!)

35. Denmark is the happiest country in Europe; Italy the unhappiest. (To je jedan od razloga zašto ću ići živjeti gore..)

39. The secret to happiness is accepting misery. (S ovim se u potpunosti slažem)

46. Peanuts can be made into diamonds. (Wow)

48. You can be arrested for using someone’s wi-fi network without permission. (Ups..)

67. The brain can turn down its ability to see in order to listen to complex sounds like music. (Znači, istina je..)

69. Dogs occasionally shoot their owners in the US. ( Tri slova - lol)

82. The children who sang on Pink Floyd’s number one hit Another Brick in the Wall (Pt 2) couldn’t appear in the video because they didn’t hold Equity cards. (Erm, ovo je isto stara vijest. Znao sam to još 2005. kad sam pisao maturalnu o Floydima.. )

88. Deep-voiced men have more children. ( Ne znam je li ovo dobra ili loša vijest.. )

90. Chickens can be diagnosed with depression. (Naravno, svemir je depresivan, zašto ne bi bile i kokoši?)

I had a dream

Noćas sam usnio da ću imati psa. Što je vrlo vjerojatno u nekoj daljnoj budućnosti. Zajedno s kućom usred šume i svime ostalim što sam zacrtao u sedmogodišnjem planu, koji se samo u protekla tri mjeseca drastično promijenio, a o čemu ću pisati uskoro. Nego, da ne duljim, usnio sam i kako ću ga nazvati (iako ne znam koje će pasmine biti) - Enter. A vi recite da to nije najbolje pseće ime ikad.

Eto me u svijetu blogorada!

Davnih dana, one mutne 2005. godine koja je bila prekretnica u mom životu zbog svih mogućih, zamislivih i nezamislivih prekida na koje sam naišao (veza, obitelj, kosti u koljenu, gimnazija/faks, Bjelovar/Zagreb, moja birtija, šmrc), vodio sam blog na blog.hr portalu i u njemu pronašao spas. Doslovce. Mogao sam neometano vikati, a bio sam dovoljno glasan da me čuje dovoljno velik broj ljudi. Feedback je bio odličan, komentara i posjeta more i sve super. Eh, onda sam počeo tražiti posao putem bloga i našao ga. I ne samo posao nego i štošta drugo, poput (bivše) djevojke, MFF-a i mnogih drugih stvari, ponajviše poznanstava. Eh, no onda je onaj spomenuti posao uzeo danak i ja više nisam stizao pisati blog. Godinu dana pisao sam nešto sasvim drugo, iživljavao se u tiskanom mediju da bih se prije par mjeseci opet vratio bloganju. I jako mi je lijepo ovdje, moram priznati, wordpress je odličan i iako nemam čistu domenu, stvari funkcioniraju ok, 200tinjak posjeta dnevno, nekoliko komentara po postu, meni taman koliko mi treba.

Ovih dana čitam kod raznijeh blogera kako su reklame na blogu loše, kako su reklame na blogu dobre, kako je zarada na blogu upitna, kako je zarada na blogu jasna i potrebna i bla, bla, bla. Najsuvisliji zaključak je taj da blog trebaš pisati ne za novac, nego za gušt i da reklame ne smiju utjecati na tvoje pisanje. S tim se slažem. No, da ne duljim, nego vam kažem što sam reći htio, a čemu je ovaj uvod prethodio. Pisanje na blogu mi se, dakle, višestruko isplatilo na zilijun načina, definitivno promijenilo život, dobre stvari uletjele su u pravim trenucima. Tako me prije par dana Borja pozvao da pišem blog za PlanB sajt i najavio kako će mi to biti plaćeno.

Eto ti šoka i nevjerice. Wow. Meni će netko plaćati da pišem na blogu? Divotica. Krasotica. Cifra je aposlutno nevažna, namjera i učinak su važniji i osjetljivi. Ali tu se javio prvi problem. Pritisak. Znate kako je.. trebaš nešto napisati i isporučiti, ne možeš navlačiti čovjeka, ne možeš navlačiti sebe. I onda čekaš trenutak inspiracije i što se dogodi? Klikneš na plavu F ikonicu u browseru (Flock rules!), otvoriš svoj omiljeni Facebook i shvatiš da imaš stotine tisuća blesavih rekvesta i da ti to silovito udara na spolovilo! Oh, udara i udara. I odlučiš potom, glave hladne, da je Facebook za tebe mrtav prije nego što netko od tvojih prijatelja postane mrtav.

O tome, i mnogo više od toga, pročitajte u mojem prvom 2 be paid for postu na planB stranici. Inače, na toj će stranici blogerski aktivno sudjelovati svi autori magazina PlanB, a ideja je, kako navodi Borja u današnjem postu, stvoriti mali kolaborativni blog poput Pollitike gdje će mnogo ljudi pisati o mnogo divnih stvari i svijet će opet biti divno mjesto i mi ćemo se složiti da blog je mrtav, ali nije baš toliko mrtav, ali niti toliko živ koliko je bilo pisano u prošlu subotu u članku u Obzoru lista Večernjeg.

Budući da gibam za provinciju ovijeh dana, svima želim ugodne blagdane, da potrošite što manje novaca i da zajedno sa mnom molite Boga da nam pošalje još ponešto pahulja bijelih.

Beatnix

Dok se ja zajebavam drugim stvarima i ne pišem ništa na blogu, eto vam nešto na što sam naletio. Bezveze, ali fora.

Novi Jutarnji, PlanB, svašta nešto.

Od danas, odnosno od sutra, na kioske dolazi Jutarnji list u novom izdanju, novom ruhu, obleki, čemu li već. Danima se mudro promovira novi dnevni prilog Hej koji nije loš i koji je fora, ali ne nešto što bih ja listao, i kad pohitate kupiti Jutarnji da vidite Hej, zapravo vas dočeka jedno veće iznenađenje, a to je novi dizajn Jutarnjeg lista.

Ajmo u glavu: Dobar je, ozbiljniji, moderniji. Napokon dnevne novine imaju moderan font (a kojeg je u modu na naše prostore uveo PlanB :D) i prijelom gdje ogromni senzacionalistički naslovi ne iskaču iz svakog centimetra, nego su pristojniji, tekstovi su s više podataka, ima više sitnih detalja koji su nam nedostajali, više informacija.

Doduše, teško je iz moje pozicije govoriti o tome jer sam posredno ili neposredno u tome i dio toga (makar više nisam u Jutarnjem) i znam kako i zašto nešto.. ali objektivno gledajući, sviđa mi se prijelom, sviđa mi se novi dizajn. Poput svoje kolegice, primijetit ću da je naslovnica mlaka i da se treba naviknuti, ali ok.. ide sve na bolje. Kao i općenito u novinarstvu, neke će se stvari, po svemu sudeći, malo promijeniti, bez obzira što se po forumima viče o amaterizaciji medija ili što su ljudi uvjereni da naklade novina diljem svijeta padaju..

Druga, nimalo manje bitna stvar. Novi PlanB, časopis koji se tradicionalno reklamira sistemom od uha do uha, odnosno od bloga do bloga, i koji sad već ima svoju publiku, ovih će se dana pojaviti na kiosku. Kao i svakog mjeseca, Borja je predstavio sadržaj pa pogledajte kako to izgleda na novoj, odlično, jednostavno i pregledno dizajniranoj stranici magazina PlanB gdje možete pročitati kaj sve ima nutri. Budući da na naslovnici piše ‘Najbolje Seks Aplikacije’ (lol, Borja, senzacionalisto! ), uvjeren sam da ćete imati o čemu čitati.

A sada vam evo jedan razlog zbog kojeg ovaj broj PlanaB ne smijete propustiti. Došao je red i na mene da natipkam pokoju o svojem ljubimcu pa ćete u ovom broju moći pročitati članak (čiji editor’s cut nisam vidio.. :P) Gabriel Garcia Marquez i Nobelova nagrada za mir. I ne, nije pogreška, znamo da on nije dobio Nobela za mir nego za književnost, ali vi možda ne znate koliki je politički utjecaj ovog pisca pa si o tome ponešto pročitajte. Doduše, par tisuća znakova je bilo premalo da suvislo uobličim 60 godina političke karijere, ali sam barem dio pokušao prenesti čitatelju. Kritihe i pohvale primam ovdje, a kako izgleda prva stranica članka možete vidjeti tute desno. Fala i doviđenja.