Koje iznenađenje!

Prije nekih osam godina, koliko god to bilo teško zamisliti, još sam uvijek bio u osnovnoj školi. Škola usred zabiti, ljudi koji su je pohađali bili su iz još većih zabiti. Ukljućujući i mene. Kako to već ide kad su zabiti u pitanju, ljudi nisu nešto pretjerano uglađeni, zgodušni pa i pametni. Nije to moja izmišljotina, to se vidi već u Dubravi. Zamisli onda kad odeš u mjesto koje se zove Potuk i gdje ti je majka sestra od brata koji ti je pak tetak od stričeve kume njene sestre očevog brata sin. Onda je to sve lagano u falusu.

Kad živiš u takvim mjestima trebaš prilagoditi svoja očekivanja od ljudi. Ne očekuj da će imati razumijevanja za išta što malo ‘curi’ van zadanih okvira, van nekih normi koje se prihvaćaju bez promišljanja. U biti, takva su mjesta poprilično opasna jer ljudi tamo često uzimaju pravdu u svoje ruke. Linčovati nekoga, makar i ‘samo’ klevetom nije ništa novo niti neuobičajeno. Svako mjesto, svaka mala homogena zajednica, krcata je samo sebi svojestvenim sranjima.

Eh, sad, u takvom mjestu, pokušaj pronaći zgodnu djevojku. Mišin imposibil. U mojoj osnovnoj školi, koja je okupljala desetak okolnih mjestašaca, bilo je sveukupno deset zgodnih djevojaka. Dvije od njih, poznati duo Alisa&Emina izigravale su pametne, teacher look zavodljivice koje su zbarile sve zgodne momke u okolici. Ne znam gdje su danas. Vjerojatno se liječe od spolno prenosivih bolesti. Ili su trudne. Po četvrti put. Muževi ih tuku, ako sam zaboravio dodati.

Osim njih, bilo je još nekoliko njih koje sam zapamtio. Sve do jedne, danas su udate, imaju djecu, nisu napredovale ni u kojem pogledu, osim u majčinstvu. Poznavajući ih tada, ne mislim da im je to bio cilj, no znam kako je do toga došlo. Lijepe, nije im se dalo učiti, uhvatile su prvog bogatijeg bećara iz okolice i voila, to je otprilike to.

Za sve njih to je bilo i očekivano. No, za jednu djevojku, nazovimo je Sneni S., zaista nisam očekivao da će ostati još jedan u nizu neiskorišteni potencijal. Naime, u tu sam djevojku bio zaljubljen dobre tri godine. A kako poznajemo mene i znamo da se ja zaljubljujem dvaput u deset godina i da je to onda nešto što vrijedi :), znači da je djevojka bila ‘nešto’. Ne samo fizički, sviđala mi se njena jednostavna logika. Tada to, doduše, nisam percipirao na taj način, ali sad kad o tome razmišljam, znam o čemu je bilo riječ.

Sneni S. se družila s lokalnim drocama koje su se već u osnovnoj školi davale za čips i vožnju. No, za razliku od tih djevojaka koje su bile hodajući kompleksi s nešto većim dojkama od svojih vršnjakinja, Sneni S. bila je drugačija. Kako bih to objasnio; bila je ženstvena koliko to 13 godišnjakinja može biti. Nije bila divlja. Imala je nekako čudno uglađene pokrete, kretala se iznimno lako, gotovo da je vršcima prstiju dodirivala zemlju. Doduše, dok bi progovorila, iz njene bi utrobe zakmečala neka seljačka zvijer, ali tada mi je takva okolina bila prihvatljiva jer nisam znao za drugu niti sam imao izbora.

Sneni S. dugo je vremena, tih tri godine, bila ‘netaknuta’. Ja sam joj postao jedan od najboljih prijatelja, što nije ništa čudno jer mi se i danas događa slična stvar; prečesto prelazim onu tanku granicu kod upoznavanja koja od dvoje nepoznatih ljudi, potencijalnih partnera, učini dvoje prijatelja. Znam dobro slušati, no to nije ono što žene traže kod muškarca. Traže seronju kojeg će moći preodgajati i s vremenom pretvoriti u malog papka. Uglavnom, bio sam dovoljno velik papak da ništa ne poduzmem u vezi Sneni S.

Na kraju osmog razreda, prohodala je s momkom, lokalnim frajerom, koji je prethodne tri godine hodao s drugom zgodnom djevojkom u osnovnoj. Ostavio ju je, pukla je velika ljubav koja je već postala ‘nešto’ u školi, i prohodao sa Snenim S. E jebemu. Trebalo mi je neko vrijeme da to prebolim, bio sam dovoljno mlad i neiskusan, pripisao to odrastanju i naprosto zaboravio na tu djevojku.

Tijekom srednje škole sreo sam je možda pet puta. Poslije toga, više je nisam vidio sljedeće tri godine. Do danas. Umjesto gracioznih pokreta, Sneni S. vuče noge kao šlape po asfaltu. Lice joj je nestalo u salu, ne vjerujem da je trudna, no toliko se promijenila da sam morao dobro, dobro se zagledati da bih ustanovio da je to ona. Prošle su samo tri godine. Doduše, i ja sam u protekle tri godine totalo promijenio izgled, ali ovo mi je nepojmljivo. Pomislih da će ostati nešto od njene nježnosti, ženstvenosti. Ništa. Nismo razgovarali, vidio sam je u prolazu, nisam je dovoljno rano prepoznao. No uhvatio sam tračak iskre u njenom oku. Nešto između suze i tuge.

Pitam se; je li svjesna zbog čega bi možda trebala plakati? Plače li možda zato ili je to samo sunce bilo u pitanju?

Oglasi

8 Responses to Koje iznenađenje!

  1. MasterMind kaže:

    Vidiš, prošle su samo 3 godine, a kakve nevjerojatne prizore ti život priredi. Čega ćeš se tek nagledati 😀 .

    Sad kad mislim više od 2 desetljeća unatrag, stvari stoje uglavnom ovako: cure radi kojih je svijet na trenutke stao, koje su prerovale srca svih lokalnih mladaca – nestale su.
    Cure koje su bile neupadljive, nekako za sebe i na svoju ruku, danas su em lijepe em zadovoljne (uspješne) žene. Interesantno je kako nam život daje ljepotu recimo s 40. Nema skrivanja, nema te kreme ili fejsliftinga – sve ti piše na licu i u očima. Nema priče kojom možeš prodati lažnjak. Toliko ljepote i zadovoljstva koliko uspijemo proživjeti, toliko smo i sami lijepi (sebi i drugima).

    I interesantno je kako su na najveće ”životne avanture” zapravo redovito spremniji ljudi od kojih to manje očekuješ. Rade na sebi i maknu se s neke začarane mrtve točke. Ne pokušavaju “konzervirati” ono dobro u sebi, nego naprave nešto još bolje. Oni kojima je “dano” misle da je sve to zauvijek i to sve onda propadne, nestane kao snijeg u proljeće. A njima ljuta zima.

  2. Trojstvo uzvraća udarac!!! kaže:

    Koliko smo sposobni lagati, pljuvati po drugima, srati po svome, klevetati i rugati se onima koji nam nikad ništa loša nisu učinili.
    Kad su mi govorili Nebojša se skroz promijenio, postao je bezobrazan, umislio se, uglavnom samo loše…
    Ja nisam htjela priznati da je tako.
    Tvrdila sam da imaš svoj neki pogled na svijet, da se boriš za svoja uvjerenja, da se trudiš za pravdu i to na svoj način za koji ti nitko nema pravo prigovarati.
    Nakon što sam pročitala tvoj tekst o odvratnim i ljigavim seljačinama iz selendre iz koje potječeš, naprosto sam se zgrozila.
    O tebi sam uvijek imala dobro mišljenje, poslije osnovne s tobom nisam imala nikakav kontakt, ali znam da si u osnovnoj bio jedan dobar dečko, koji je uvijek znao sve nasmijati, koji je znao biti dobar prijatelj i koji je uvijek bio prihvaćen u društvu.
    Djevojke koje ti nikad ništa loše u životu nisu napravile, Alisa i Emina (pri tome nebitno kakve su), u svom tekstu si prozvao valjda najvećim kurvama, a i to sigurno zato samo što ti nisu nikad dale.
    Pljuješ po ljudima koji su ti bili prijatelji, pljuješ po ljudima koji ti se zaista nisu imali kako zamjeriti…pljuješ po vrijednim ljudima koji su odmah nakon škole išli raditi, kojima nije cilj bio fakultet, pljuješ po svima onima koji završavaju škole i to s većim uspjehom od tebe. Ja se ne sjećam koje su to dronfulje bile generacija ’86. u Trojstvu koje su se davale za čips, al ti to valjda znaš.
    Žalosno je koliko si posrao ono što si i od kuda si.
    Koliko ti sebe velikim čovjekom smatraš kad si u stanju tako posrati ljude s kojima si odrastao?
    Koliko ti uopće cijeniš samog sebe?
    Očito ne dovoljno da bi se ponosio i onim dijelom svoje prošlosti u kojem si imao 20 kg manje, manje buha u bradi i više pameti u glavi.

  3. aristonov kaže:

    Kao prvo, ispričavam se što sam slučajno pobrisao ovaj komentar prvi put. A sad da odgovorim anonimnoj kolegici koja je očito išla sa mnom u osnovnu školu, a za koju uopće ne mogu pojmiti tko je.. Dakle, za početak, zašto ove stvari shvaćaš osobno? Jesi li ti netko od spomenutih? Ako nisi, a išla si sa mnom u osnovu, onda ti je sve jasno i ne treba previše čuđenja..
    Nebojša se je promijenio, život ga je učinio čvršćim, samostalnijim i odgovornijim. Iz svih sranja koja su mi se događala i događaju se, izvlačim pouku, bivam snažniji.. u tome ne vidim ništa loše. Niti mislim da sam bezobrazni gad prema ljudima jer i dalje oni koji zaslužuju, od mene dobiju samo pozitivne stvari. Negativno je jedino to što nemam vremena za prijatelje..
    Žao mi je što si se zgrozila i što ti je neshvatljivo da netko ne voli mjesto iz kojeg je potekao.. u tome je problem: čovjek ne bira gdje će se roditi i odrastati, ali zato bira kako će živjeti.
    Alisa i Emina mi nikad nisu bile privlačne, prva stvar, druga, u osnovnoj sam bio odviše velik papak da bih išta napravio 🙂 Priznajem do bez imalo srama..

    Molim te da mi citiraš, gdje sam pljuvao po ljudima koji su mi bili prijatelji? Nije to pljuvanje, to su zaključci.. isto kao što si i ti zaključila da sam ja sad 20 kilograma deblji ( što je istina ) nego što sam bio tada.. i ja sam tako zaključio za tu spomenutu djevojku. A mislim da sam joj udjelio samo komplimente u čitavom tekstu, i da sam zaključio tezom da je i dalje pametna i privlačna, samo što je nešto ipak otišlo krivo jer sam očekivao drugačije stvari od nje.. kao što si i ti, možda, od mene..
    Na zadnja dva pitanja odgovaram: A) skroman sam, ne smatram se velikim čovjekom, i b) cjenim se dovoljno da bez srama i straha pišem o svojoj prošlosti, onome što nisam mogao promijeniti, i da gledam u budućnost – ono što mogu promijeniti.
    Volio bih znati s kim razgovaram i još jednom ponavljam, sve mogu pojasniti kome god što nije jasno 😉

  4. Trojstvo uzvraća udarac!!! kaže:

    Za početak…ove stvari shvaćam osobno jer se radi o mojoj okolini, ljudima s kojima živim, ljudima s kojima nisam neka velika prijateljica, koji nisu idealni, ali o kojima ja nemam pravo srati, jer svatko ima pravo birati kako će živjeti svoj život makar to vodilo u propast. Trojstvo ne smatram selendrom, jer ovdje sam provela gotovo cijeli život i uopće se ne smatram zaostalom, neobrazovanom i glupom, kako sam osobno shvatila tvoju interpretaciju Trošćana.
    Ne vjerujem da sam netko od spomenutih u tvom tekstu, ali Bože moj, ne mogu biti ni sigurna jer tu imenuješ samo dvije osobe.
    Naslutila sam da spominješ ljude iz svog razreda, nebitno dali iz a ili b razreda, što ne mora biti točno, a koliko se sjećam mnogi od njih su ti bili prijatelji ili bar kolege koji su bili ok prema tebi.
    Ne znam što ti točno smatraš komplimentom, ali djevojka koju ti spominješ, osobno nisam sigurna tko je, ali sumnjam na jednu, mislim da uopće ne bi bila polaskana tvojom interpretacijom njene sadašnje pojave.
    Predstaviti se ne želim jer sam dovoljno kukavica, da ne želim i ja biti oprana u tvojim tekstovima, ako bi se uopće sjetio tko sam.
    Nadam se da nisam propustila neko od pitanja.
    I pišeš zaista interesantne tekstove i kad imam volje prošvrljam ovuda, ali ovaj tekst smatram najružnijim koji si ikad napisao.

  5. aristonov kaže:

    Jasno mi je zašto shvaćaš osobno te stvari i utoliko ti mogu ponuditi ispriku jer, iskreno, pišući ovo, imao sam konkretne ljude na umu.. no, ne dvojim da si ti jedna od njih jer ti ljudi čini mi se ni danas ne znaju pisati, a kamoli obaviti radnju kao što je spajanje na internet i ostavljanje komentara.. 🙂 Ja Trojstvo smatram selendrom i to ne zbog toga što je ‘selo’, nego zbog ljudi koje taj divan krajolik (zaista je) čine ružnim. Tračevi, ponašanje prema prvim susjedima, ogorčenost i zavist koju rasipaju.. tek rijetki su normalni i uljudni, koliko se sjećam, a mislim da se dobro sjećam..
    Tu imenujem dvije djevojke, da, i nisam očekivao da će netko iz trojstva to pročitati, osim dvoje ili troje ljudi iz okolice (mitag, veno..) koji znaju o čemu govorim. A vjeruj, ne lupam bezveze, posebice ne onda kad sam govorio o davanju za čips i vožnju.. nisam mislio ni na koga iz naše generacije, nego na generaciju moje sestre (budući da me poznaješ, znaš i moju sestru, vjerujem, a i ljude iz njene generacije).. želiš li da ti preciziram imenom, prezimenom i događajem? Radije ne bih.. ne mogu si dopustiti tužbu :))
    Što se komplimenata tiče.. realna sam osoba.. ne volim kad se ljudi sakrivaju iza nekih iluzija ili da se autoobmanjuju.. Djevojka koju spominjem.. hm, teško da možeš shvatiti o kome je riječ jer nije bila naša generacija.. I nije do moje, ponavljam, interpetacije, nego do realne slike. Zaboga, da sad netko napiše (ti, primjerice) da sam se ja udebljao i uobrazio, ja bih to prihvatio bez ijednog povišenog tona.. naprosto sam realan. 🙂
    Što se tvog identiteta tiče, volio bih znati tko si iz nekoliko razloga. Prvo, zboriš dovoljno razborito da mi privučeš pažnju, drugo, mogu se sjetiti i nabrojati maksimalno troje ljudi koji bi bili sposobni ovako komunicirati sa mnom i njih cjenim i dan danas.. i treće, ne želim stvarati neprijatelje. Za to nema potrebe.. Nadam se da ćeš mi barem na mail razjasniti maglu koja se upravo saplela oko tvojeg imena 🙂

  6. Trojstvo uzvraća udarac!!! kaže:

    O generaciji tvoje sestre ne mogu pričati. S njima jedinima nisam imala ama baš nikakvog kontakta. Nisu mi bili interesantni i jedva da se sjećam pokojeg člana te generacije. Sve puno ljepše zvuči kad to objasniš, iako znaj da svuda tračaju, ogovaraju, muljaju, podvaljuju (sigurna sam da to i znaš 🙂 ), a selo je selo, dovoljno je malo da bi se uvijek sve znalo. Na te maloumne susjede i tkz. prijatelje jednostavno se ne obazireš i uvijek im daješ materijala za još malo priče da na mljekari nebi bilo dosadno.

  7. aristonov kaže:

    Drago mi je da smo to razjasnili 🙂

  8. jebo te brjeg, pa i ja sam se prodavo za čips! a isto mi alisa i emina nisu htjele dat. majku im…

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

w

Spajanje na %s

%d bloggers like this: