ne sudi knjigu prema filmu

El amor en los tiempos del cólera, iliti Ljubav u doba kolere po naški – knjiga koju bez imalo latentnog susprezanja možemo nazvati Romeo i Julia ’20. stoljeća’, ali bolje zamišljeno i napisano djelo od navedenog – dobila je svoje filmsko izdanje. Pogledao sam desetak videosječaka (kasnije u tekstu postam trailer) i nisam zadovoljan, a uzroke moje negativne ocjene još neodgledanog filma možete tražiti u činjenici da mi se gadi sama pomisao da je netko imao potrebu ekranizirati tu knjigu. Tu ili bilo koju drugu knjigu Gabriela Garcie Márqueza.

Ljubav u doba kolere jedno je od Gabinih jednostavnijih djela; dostupno svima, snažna priča utkana u formi ljubića koje svi vole s mnogo uporišta u stvarnosti i površnim doticanjem toliko mu elementarne magije. Naprosto jedan prstohvat da učini ovu knjigu prokleto privlačnom. Gabo ju je napisao tijekom svog ‘vrhunca’ književne zrelosti, dokazao je sposobnost da pretoči ljubavnu priču, inače ne dužu od nekoliko stranica, u nekoliko stotina stranica, bez da izgubi svoj najvažniji element – ritam. U ovom slučaju, Ritam Ljubavi koji otkucava taktove istinite, ali i prilagođene priče o ljubavi njegovih roditelja.

Knjiga se uspoređuje sa Sto godina samoće po svojoj genijalnosti, a mnogi će reći da je knjiga toliko prihvaćena zato što je napisana u već navedenoj, jednostavnoj formi. Ili je naprosto razlog to što ju je Oprah uvrstila u svoj književni klub. Da ne kažete da vam nisam rekao, njen klub je zaista dobar. Je li je trebalo ekranizirati ili ne, svatko će suditi za sebe. Ja tvrdim da nije i da je to blasfemija, ali rado ću dati filmu priliku i pogledati ga kad dođe u naša kina.

Film je režirao Mike Newel, poznat po ekranizaciji jednog od brojnih nastavaka Harry Pottera kao i po filmu Četiri vjenčanja i sprovod. Prva zamjerka je engleski jezik kao materinji jezik filma. Dakle, čovjek koji je popularizirao kastiljski jezik i kojeg Latinoamerikanci uz Cervantesa smatraju svojim ultimativnim jezičnim guruom, ekspertom i što je najvažnije – promotorom latinske kulture – pristao je na kompromis i dopustio da film bude snimljen na engleskom. Navodno su ga satima nagovarali i na kraju je popustio. Jadni Gabo, vjerojatno se osjećao kao da izdaje vlastitu knjigu.

Veselim se filmu, ali ne vjerujem da će biti približno dobar kao knjiga. Da ponovim svoje razmišljanje, nije mi jasno iz kojih razloga (osim novca, što shvaćam) netko mora ‘uništiti’ knjigu. Doduše, bilo je primjera poput Parfema kad je knjiga pala u plan b zbog kvalitete filma. Ali ni taj odličan film nije uspio nadoknaditi ono što svaka knjiga ima, a film nema – aspsolutna sloboda naše vlastite mašte da oblikuje izgled likova i događaja opisanih u knjizi. Jedino dobro što će se iz ove režije vjerojatno dogoditi jest činjenica da će netko pogledati film pa onda odlučiti pročitati knjigu. Ako mu se svidi, možda malo istraži rad Gabe pa, tko zna, možda naiđe na njegove kratke priče koje su vrhunac ikad napisanog. Pritom ne mislim na 12 hodočasnika.

Nakon Ljubavi u doba kolere, nekome će pasti na pamet i ekranizirati Sto godina samoće. Ne znam tko bi bio dovoljno lud i hrabar i ludo hrabar da učini nešto takvo. Ako, dovraga, do toga i dođe, volio bih da to bude Kusturica. I nitko drugi.

PS. Shakira, djevojka dobrih propozicija, što glazbenih, što fizičkih, radi soundtrack.

Oglasi

12 Responses to ne sudi knjigu prema filmu

  1. vrga kaže:

    Molio bih da se ipak”latentno suspregneš” i prestaneš pisati gluposti jer nemaš ni znanja ni pameti za ovakve misli 21.stoljeća.Svaka čast “Gabi” ali napisati da mu je ovo djelo bolje od Shakespeareove Romea i Julije,je u krajnju je ruku bedasto,da ne kažem blasfemično.

  2. aristonov kaže:

    Vrga, stvar je percepcije, zar ne? Uvažavajući doprinos shakespearea i njegovog genija koji to uistinu jest – dopusti mi da proglasim Ljubav u doba kolere boljim djelom od Romea i Julie. Na kraju krajeva – ipak je to samo moje mišljenje. Druge tvoje zaključke neću komentirati.

  3. vrga kaže:

    Nije to stvar percepcije već znanja.Kad bi bilo tako,meni bi najbolja knjiga bila “Družba Pere Kvržice”.Naravno,iako si apsolutno u krivu,imaš pravo na svoje mišljenje.Međutim,bez obzira što internet tolerira pogrešku,većina bi ipak trebala paziti što piše,a neki natrag u srednju školu na sat lektire.

  4. aristonov kaže:

    Znanja? Slažem se, ali ne u potpunosti. Volio bih da malo detaljnije pojasniš svoju tezu.. I ne mogu biti apsolutno u krivu, a ti, čini mi se, imaš nekih osobnih razmirica s njegovim knjigama ili?

  5. vrga kaže:

    Vjerovao ili ne,to mi je jedna od omiljenijih knjiga u zadnjih 10-tak godina.

  6. aristonov kaže:

    Shakespeare ili Marquez? Nemam ti razloga ne vjerovati 🙂

  7. aristonov kaže:

    Zaboravio sam dodati smajlić ispred prve rečenice.. Drago mi je da ti je super knjiga.. meni je tek peta ili šesta na listi njegovih.. 🙂

  8. MasterMind kaže:

    🙂
    Nisam u stanju napraviti popis omiljenih knjiga. Ovisi o raspoloženju, “životnoj fazi”, mnogočemu.
    Znanje!?! Ne volim razdoblje u kojem sam bila prevarena i povjerovala da je književna teorija ključ razumijevanja književnosti. Doista sam brijala na to i srećom odbrijala natrag na čisto zadovoljstvo čitanja.
    U ostalom što je bolje, veće umjetničko dostignuće, Bach ili Bijelo Dugme. Bez pardona glasam za seljački rock – i ne pada mi na pamet da to proglasim dekretom glazbene teorije 😉

  9. MasterMind kaže:

    Aha, komentar na tekst, ti bokca ;P
    Ne volim ekranizacije. Volim maštati, volim svoje slike. I dobre ekranizacije nekako mi razvodne cijelu sliku, zamute jaku impresiju i valjda među zadnjima ipak pogledam neizbježno (tek da ne ispadnem papak i da znam o čemu se to priča).

  10. studena kaže:

    Ubi me, nisam imala pojma da si se odpupčao od bloghaera 🙂
    bravo 🙂
    komentar na post: u pravilu sam uvijek razočarana filmom ako prije toga pročitam knjigu, jer dobra knjiga u meni ostavlja skoro opipiljive slike koje se rijetko podudaraju s holivudskom verzijom.
    Zato sam već odavno prestala gledati takve filmove naročito ako izlaze iz američke produkcije.
    A sad mali osvrt na Shakespeara i njegova djela: Romeo i Julija spada u njegova najbeznačajnija djela ako se usporedi s Macbethom, Hamletom, Otelom, Snom ljetne noći, Ričardom Trećim…
    Romeo i Julija je pisan za široke mase željne ljubavnih tragedija, djelce koje je izašlo iz pera povijesne književne veličine koja je u to vrijeme isto morala od nečega živjeti. Da je kojim slučajem autor ostao nepoznat i s puno manjim opusom napisanoga, ne vjerujem da bi ta pričica opstala na životu.
    To što se i danas spominje dokazuje da
    1. ukus mase se nije bitno promijenio
    2. Romeo i Julija su postali sinonim za sve nesretne ljubavi jer sveobuhvaćaju sve moguće intrige i prepreke, plus kobni nesporazum i višestruku smrt
    3. djelo je toliko neuvjerljivo da nije bilo drugog nego da ga proglase “posebnim”

  11. jednom dok ja izdam svoju knjigu, “žene, sex i vodoinstalateri” – koja je već u pripremi, dobit ćeš jako puno materijala za kritiziranje! a onda ću ti slomit koljena! opet!

  12. […] u doba kolere – impresije i pokude Kao što sam ranije pisao, roman Ljubav u doba kolere miljenika mi Garcie Marqueza dobio je svoju ekranizaciju. Iako bi se […]

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

w

Spajanje na %s

%d bloggers like this: