Imam 20 godina i znam za koga ću glasati

Prvi susret s politikom dogodio mi se u prošlom stoljeću za vrijeme Domovinskog rata, odnosno neposredno nakon što mi se otac vratio iz akcije Bljesak. Taman je pokušao pokrenuti ‘biznis’ odnosno modernizirati farmu i za to mu je trebao kredit. Ne sjećam se gdje smo točno bili, ali se sjećam da je otac razgovarao s nekim naprasitim seronjom koji se baš u to vrijeme brzo obogatio. Mislim da je on bio jedan od dotičnih koji su ocu mogli odobriti kredit, odnosno proglasiti ga kreditno sposobnim, ne znam mu točnu funkciju, nije važno. Lik je došao mojem starom i rekao mu veoma iskreno i otvoreno; Miro, uđi u HDZ i dobit ćeš kredit. Miro nije htio jer je Miro u mladosti bio glumac, veseljak, dosljedan nekim svojim stavovima, a nije tada bio niti glup. Ili baš je?

Pogađate, Miro nije dobio kredit i sljedećih par godina ja sam direktno trpio psiho-fizičke posljedice toga. Ja i ostatak obitelji. Mogli bismo reći da je HDZ tako sasvim posredno utjecao na moje odrastanje, ali ne bih išao tako daleko jer tvrdim da sam se odgojio u potpunosti sam i da sam iz sranja u kojemu sam živio još dobro i ispao. Nevažno, HDZ je od tog trenutka prekrižen kao politička opcija u mom životu, a i kasnije, kada sam počeo razmišljati svojom glavom, uvidjeh tko su ljudi koji čine HDZ. Crkva, vjera u Boga, janjetina i mito, narodnjaci i thompson, uskoumlje i uskogruđe i prije svega jedna velika doza preseravanja.

SDP mi je tada, dakle, posao logičan izbor. No, iako sve teži k tome, moja opredjeljenja i simpatije, nisam nikad poželio biti član SDP-a, a niti sam siguran da bih, odnosno, da ću za njih glasati. Pokojni Račan bio mi je pretjerano usporen, Bandić mi je preagresivan i ne vidim što on zapravo radi u SDP-u, Slavko Linić mi je osoba ljigavija čak i od Polančeca, a to je teško, teško, preteško. Zoran Milanović mi se čini ok, nije umišljen, i bez obzira što ga moj dragi prijatelj smatra demagogom bez rezultata, mislim da je veoma sposoban. Upoznao sam ga na Motovunu, razgovarao s njim desetak minuta i osjećao se vrlo opušteno. Odgovorio mi je na sva pitanja i nije mi muljao, a tjedan dana kasnije dobio sam odgovor i na svoja novinarska pitanja. Dakle, i s novinarske i s ‘ljudske’ strane – Milanović je za mene pozitivac. Je li to dovoljno da glasam za SDP? Nije, ne mogu progutati Ljubu Jurčića. Neću vam muljati, bit ću iskren, ubola me njegova tomsonofilija u oko toliko jako da i danas plačem.

Što se HNS-ovaca tiče, s Čačićem imam jednu anegdoticu. Ništa strašno, doduše; prošle sam godine u Jutarnjem imao zadatak tijekom nove godine obići nekoliko hotela. Ne sjećam se u kojem točno zagrebačkom hotelu sam dočekao novu godinu (da, šampanjac..), ali se sjećam da sam bio prvi koji je čestitao čovjeku pored sebe – Radimiru Čačiću. On je sam sebi poželio pobjedu, meni se to nije svidjelo i čim sam skinuo novinarski smješak, stavio sam ljudski prijezir na usta.

Đurđa Adlešić i HSLS. Ahm, to je sasvim subjektivna priča. Đurđa je Bjelovar za vrijeme dok sam tamo pohađao gimnaziju sasvim lijepo dotjerala, pomogla stotinama ljudi i učinila ga lijepim mjestom za život. Imala ona diplomu iz Bosne ili iz Hrvatske ili je ne imala uopće, žena je sposobna. U prilog moje simpatije njoj ide i kazališna prošlost koja je povezala nju i mojeg oca poprilično jako, odnosno toliko intezivno da sam ove godine za Dan žena, dok sam pričao s njom u povodu posjeta žena veleposlanica Bjelovaru, doživio anegdoticu ugodniju nego s Čačićem. Đurđa mi je priznala da me ne može pogledati u lice i oči ‘jer sam fizički isti svoj otac’. Da mi nije laskalo – lagao bih. No, je li to dovoljno da glasam za HSLS i njihovu koaliciju? Nije, naravno. Možda da je uz nju druga mi omiljena politička osoba, Čehok, možda bih i razmislio o tome.

I što nam ostaje? Vesna Pusić mi djeluje ok. Jučer sam je na chatu Jutarnjeg upitao pitanje, dobio odgovor. U javnosti djeluje smireno i cool i apsolutna je suprotnost Jadranki Kosor, ženi s kojom sam u više navrata razgovarao, ali nisam mogao staviti ni onaj lažni, novinarski smješak na usta. Naprosto nisam. Htio sam je probosti oštrim predmetom zbog onih pomaganja djeci branitelja, zbog kojih sam ja pao na platnu listu fakulteta i naravno – neupisao sociologiju na filozofskom. Što je siromašan čovjek naspram djeteta branitelja? Ništa.

Dok se sve zbroji i oduzme i dok maknem loša sjećanja i ideologiju iz glave, donosim jednu, vjerujem, sasvim racionalnu odluku. Iako je to tajno, barem bi trebalo biti, meni je svejedno pa ću vam priopćiti: Glasat ću za HSU.

Upravo tako. Za Hrvatsku stranku umirovljenika. Zašto? Razloga je mnogo, ali najvažniji je što su ti starčeki napredniji od svih stranaka u Hrvatskoj (a koje poslovično čine mladi i perspektivni ljudi, nova garda, nova snaga i što li već) i to za nekoliko stotina godina. Zašto, pitate se? Zato što je HSU jedina stranka u Hrvatskoj koja se nije oformila oko ideoloških vjerovanja i lijevo – desno dogme. Oni su praktičari, udružili su se iz starih, ali praktičnih razloga. Usuđujem se vjerovati da će za navedenih dvjestotinjak godina stranke napustiti ideologiju i primiti se konkretnih razloga. Ne sakrivenih u socijaldemokraciji ili njihovoj desnoj suprotnosti.

Nadalje, kao dijete bloga, ne mogu ne uzeti u obzir da su vrlo rano počeli s korištenjem novih tehnologija i, čini mi se – ispravite me – imali su Youtube kanal prije HDZ-a. No, to nije razlog da glasam za nekoga, je li tako? Nije. HSU, nadalje, ima ono što nitko u svijetu nema – mladež. Zvuči nevjerojatno, ali da vas podsjetim, pogledajte video.

Idemo dalje. HSU-ovce optužuju da trguju sa ostalim strankama i da nisu dosljedni. Da se okreću kako vjetar puše. Ja bih rekao da su oni samo prokleto razumni, racionalni i praktični. HDZ je na vlasti? Ok, idemo s njima. SDP je na vlasti? Ok, idemo s njima. Nije nam bitno s kim smo, bitno nam je da idemo. Dosljedni su u onome što jesu – svojoj starosti – i to ih čini meni sasvim dobrim izborom za glasanje. Što ću ja dobiti od toga? Možda ništa, ali gledajte to dugoročno..

Oglasi

14 Responses to Imam 20 godina i znam za koga ću glasati

  1. Aljoša kaže:

    znači, glasat ćeš za HDZ ili SDP, ali izbor prepuštaš nekom drugom? onda nemoj ni glasati, pa si na istom

  2. aristonov kaže:

    Aljoša, ovako i onako većina ljudi glasa vođena nekom ideologijom. Lijevom, desnom ili zato što joj se ne sviđa meni tih stranaka. Ali zaključak je hvale vrijedan 🙂

  3. B kaže:

    Joj, ne ulazi mi se sad u duže rasprave, ali ne bi li bilo logično da treba glasati za ljude, a ne za stranke. Dakle pogledaš tko je na listama u tvojoj izbornoj jedinici i onda odabrerš onoga/onu osobu koja ti se čini najviše ok.

    Kad bismo svi bili vođeni izborom pojedinaca, poslali bismo snažnu poruku političarima da se prati što tko od njih radi.

  4. neutrino kaže:

    Zanimljiv post.
    No, da li je moguce da je tvoj izbor takav zato sto iz HSU-a nikoga ne poznas?
    Naime, gotovo sve druge stranke si prekrizio vise-manje zbog vodecih ljudi koje si i osobno upoznao…
    I sto je sa pravasima?

  5. aristonov kaže:

    Pravaše također poznam, ali na lokalnoj razini. Poznajem jednog dečka iz njihovih najmlađih snaga i često sam sudjelovao na sjednicama gradskih četvrti gdje je on aktivan. Sam način funkcioniranja mi se nije svidio.. nikako. Neću suditi po jednoj osobi, ali mi oni nikako ne leže, ne prezentiraju ono što ja podržavam. I nije zato što jedne poznajem, druge ne, naprosto želim dati podršku HSUovcima 🙂 Bez obzira što je Aljoša izvukao mudar zaključak da će se oni priključiti hdz-u ili sdp-u.. to sam imao na umu u zaključku. 🙂

  6. Ljiga kaže:

    Dugoročno se slažem s tobom. Međutim sada je važno ono kratkoročno.
    A kratkoročno se mali čovjek može jedino nadati da netko od ovih koji mogu dobiti vlast, ako dobiju, ugodno iznenade. U nadi je spas. (znamo kako izreka ide dalje)

  7. hedseek kaže:

    pravi objektivni i neutralni novinar! ne navijam za nikoga, ja sam uvijek za bolje! hehehe…
    tu se možda i slažemo u nogometu, ali ne i u politici… ajde bre brate mili, jesi se zapitao bi li HSU i dalje ostala stranka bez ideologije i obećavajućih programa da uopće ima mogućnost osvojiti vlast?
    i slažem se s neutrinom – glasajmo za pojedince, a ne za stranke. stav pojedinog čovjeka je jedna stvar, a stranka unutar koje djeluje samo izbor najbolje opcije…

  8. MasterMind kaže:

    Zgodničko 🙂

    Vezano uz ove razmišljanja da je bitnije birati pojednince nego ideologije: baš s tim imam grdi problem. Pojedninci mi se ne sviđaju. Čak ako bih nekakvim nadajmo se logičko-razumskim razmišljanjem došla do toga da jedu opciju treba podržati – pogledam na listu i bude mi dosta svega. Pogotovo ako na listi već po ne znam koji puta viđam ista imena, ali kako karavani prolaze, tako se i ta imena prebacuju s deve na devu i idu, idu, idu … A iza karavana obično ostaje puno dreka. Fakat imam problema (raznih) 🙂

  9. B kaže:

    MasterMind: Uopće se ne čudim što ti se pojedinci ne sviđaju – većina političara je Bože sačuvaj, a normalnih ljudi u politici je jako malo. Među normalnim ljudima ima 95 posto onih koji bi htjeli da im netko drugi sve sredi i radije bi negdje pobjegli nego ušli u politiku, i 5 posto onih koji bi nešto i pokušali, ali se brzo razočaraju.

    Razloga razočaranja je više, ali se ključni krije u sljedećem detalju: kad se počnete baviti politikom, (ako ste dovoljno inteligentni po pitanju percepcije) shvatit ćete da veće stranke nemaju neku branu za debile kojima ćete uskoro biti okruženi, a nije rijetkost i da političke inicijative dobiju plaćene uljeze čiji je jedini cilj uništavanje bilo kakvog entuzijazma i pozitivnosti.

    Malo je ljudi koji shvate da ovi uljezi postoje, ali vjerujte – vlast je mjesto gdje se vrte milijarde, a istovremeno se odlučuje o potencijalnim promjenama u pravosuđu koje bi mogle odvesti do uhićenja ljudi koji vrte sve te milijarde. Iz tog razloga bitno je zaustaviti svaku inicijativu dok je još mlada, tada je puno lakše. Mikšić (kojeg od početka smatram debilom) je najbolji primjer koliko su nova lica velika prijetnja sadašnjoj vlasti. Novo lice nije nužno pozitivno, ali je nepredvidljivo, a to močvara ne voli.

    I kad sam već kod spominjanja uljeza – svjestan sam da se ponekad može pretjerati s teorijama zavjere – nekad se razni događaji dogode i slučajno, ali količina takvih (koje sam vidio) prevelika je slučajnost da bi sve bilo neorganizirano.

  10. neutrino kaže:

    Ispravak krivog navoda

    @hedseek – nije neutrino tvrdio da treba glasati za pojedince … to je rekao b.

    Ja ne pisem o politici 🙂 Samo komentiram tudje pisanje.

  11. Ljiga kaže:

    Glasati za pojedince je ipak malo previše idealistički.
    Jer ipak pojedinci, iako se možda pjedinačno nama sviđali, su tu da guraju svoje stranke. Tako da izbor pojedinca je ipak izbor njegove stranke.
    Jer stvarno su rjetki slučajevi da bi pojedinac išao protiv svoje stranke.
    Uz to izborna jedinica često ne nudi na izbor željenog pojedinca.

  12. B kaže:

    Ljiga: Idealistički je zato jer je utopijski očekivat da takvu ideju (glasanja za pojedince) prihvati dovoljno velik dio glasačkog tijela. Ali kad bi prihvatili, stranke bi itekako gledali koga stavljaju na liste jer bi stranke koji stavljaju problematične političare lošije prolazile na izborima.

    A s vremenom bi onda jačala uloga pozitivnih pojedinaca u njihovim strankama… pa bi možda veći broj jakih pojedinaca prije proguralo neki izborni sustav koji je naklonjeniji pojedincima od sadašnjeg… pa bi se otvorio put i za neke druge promjene… svijet se ne mijenja u trenutku… već malo po malo.

  13. Ljiga kaže:

    Shvaćam što želiš reći. Međutim biranje političara po izbornoj jedinici ne omogučava to, jer jednostavno u tvojoj izbornoj jedinici nemora se nuditi čovjek koji ti se sviđa. U tom slučaju čovjeka izvan svoje izborne jedinice možeš podržati jedino glasajuči za njegovog kolegu u stranci.
    Drugi problem je prevelika količina ponuđenih ljudi, naprosto nemože svaki glasač znati svakog političara, uz to trebalo bi previše medijskog prostora za predstaviti svakog od njih.
    Zapravo po toj logici nebi uopće trebale postojati stranke, već bi svaki političar mogao biti sam za sebe.

  14. Nešo imam nešto za tebe što bi ti se moglo svidjeti. Pokrenuo sam postupak oformljavanja nove političke opcije u ovim krajevima i već sam počeo vrbovati blogere. Stranka će se zvati “Hrvatski PROljevi”!

    Hvala, idemo dalje!

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

w

Spajanje na %s

%d bloggers like this: