‘Pismo kršćanskoj naciji’

Najdraži novinar u Jutarnjem listu mi je Branimir Pofuk. Bez ikakvih dilema i strah me je da ga neće imati tko nasljediti, a netko će ga nekad, makar i za trideset godina, morati nasljediti. Ako bi me netko pitao kakav novinar želim biti za dvadeset godina, bez razmišljanja mu odgovaram – Pofuk. Naveo bih možda i Tomića, ali on je prvo brand, onda novinar. Bilo je obrnuto, ali prije mnogo godina i sad zasluženo uživa u pisanju kolumni. Jergović je priča za sebe, Čadež najbolji u svojoj kategoriji, a najbolji reporter – Krešimir Raguž. Daleko od toga.. E sad, ostaje mi taman mjesta za opciju najbolje novinarke. A to je bez sumnje jedna simpatična i neobična osoba koju primijećujete izdaleka i koja je osebujna u potpunosti – Tanja Rudež.

Prati znanost, piše objektivno, često ima ekskluzivne priče, a i neko istraživanje je pokazalo da je ona najčitaniji novinar Jutarnjeg lista. Ili najbolji, nije bitno.. Uglavnom, da nema nje i Jutarnjeg dva (gdje se vidim za onih dvadeset godina:) ), dnevnog podlistka s društvenim temama, ne bi bilo ni današnjeg dijela ‘Pisma kršćanskoj naciji’ autora Sama Harrisa.

Donosim vam ulomak, svakako ga pročitajte – naprosto je divan:

Svaka intelektualno poštena osoba priznat će da ne zna zašto svemir postoji. Znanstvenici, naravno, odmah priznaju svoje neznanje po tom pitanju. Religiozni vjernici ne. Jedna od veličanstvenih ironija religijskoga govora može se cijeniti po učestalosti kojom ljudi vjere uzdižu sebe zbog svoje poniznosti dok osuđuju znanstvenike i ostale nevjernike zbog njihove intelektualne arogancije.

A zapravo, ako bi koga trebalo suditi zbog arogancije, onda je to religijski vjernik koji vjeruje: stvoritelj svemira zanima se za mene, voli me i nagradit će me poslije moje smrti; moja sadašnja vjerovanja, uzeta iz Biblije, ostat će kao najbolji iskaz istine do kraja svijeta; svi oni koji se ne slažu sa mnom, provest će vječnost u paklu…

Prosječni kršćanin u prosječnoj crkvi slušajući prosječnu nedjeljnu misu dosegnuo je razinu arogancije jednostavno nezamislivu u znanstvenoj raspravi – a bilo je, istini za volju, nekih posebno arogantnih znanstvenika.

Oglasi

3 Responses to ‘Pismo kršćanskoj naciji’

  1. MasterMind kaže:

    Divan je Harris, fakat je.

    A znaš što bi ja za 10 godina, kakav novinar ti da budeš? Takav da ja mogu reći kada netko s respektom veli “Grbačić je napisao …” – ma nemaš ti pojma stari, naš je Ariston oduvijek A-klasa, čitajući njegove tekstove na možeš fulati, zanš da je to taj leek 😉

  2. aristonov kaže:

    Pa to je to.. o tome govorim : )))

  3. B kaže:

    Crkva je po mom mišljenju organizacija koja se najbolje služi marketingom. Bavi se nečim neopipljivim, a veliki broj ljudi uspjela je uvjeriti da je baš ona posrednik između toga neopipljivog i njih.

    Kakva je bila originalna priča na početku, teško je dokučiti, ali mi je najbolji primjer jedan pokus obavljen još u mojim srednjoškolskim danima na satovima psihologije. Profesorica je izbacila 6 učenika, i potom vratila prvoga. Pročitala mu je jednu priču, i po završetku čitanja rekla kako će je morati ponoviti sljedećoj osobi koja uđe u razred. Sljedeća osoba je ušla, čula prepričanu priču i dobila iste upute na kraju. Na tih šest ljudi, vidjelo se kako se jedna priča potpuno izmjeni od originala u samo par minuta. I to u dvadesetom stoljeću među pametnim ljudima. Zamislite koliko se tek onda izmjeni neka priča stara 2000 godina u vrijeme kad su se informacije prenosile na kojekakve načine.

    A upravo to je priča o crkvi, koja ima još jedan ozbiljan nedostatak. Zapošljava gotovo svakoga. Koje kriterije moraju proći svećenici i časne sestre da bi se ‘zaposlili’ u crkvi? Puno blaže nego ljudi u bilo kojem ozbiljnom poduzeću.

    Tko je to u crkvi dobio “otkaz” zbog neprikladnog ponašanja? Nema ih baš puno. A katolički raspoložena prijateljica koja je svojevremeno živila kraće vrijeme u nekom katoličkom domu razočarano mi je jednom prilikom rekla kako “oni tamo imaju sve”.

    Dakle – imamo posredničku organizaciju punu ljudi koji se ne pridržavaju njezinih pravila, povezanost s realnošću je sve manja, spremnost na kritičnost je nikakva – eventualne kritičare proglašava se neprijateljima. A ta organizacija ima ogromnu podršku u priličnom dijelu naroda, i traje već godinama. I onda recite da to nije najbolji marketing (i organizacija) ikad.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

w

Spajanje na %s

%d bloggers like this: