Zagrebačka banka poklonila milijun kuna Aristonu u nagradnoj igri!!

Prije nekih mjesec dana, kada sam se bavio svim onim silnim peripetijama oko pokretanja samostalne djelatnosti, otvorio sam poslovni ‘jedan za sve’ paket u Zagrebačkoj banci. Poslovni referent, kako li se to već zove, je bila (i dalje je) jedna ugodna teta koja pošteno radi svoj posao. To mi je najbitnije od svega. Ugodnost prema klijentu, osmijeh na licu i spremnost da mi u svakom trenutku izađe u susret. U takvoj mi situaciji nije problem dati 20 kuna mjesečno više za bankovnu uslugu koju mogu dobiti u bilo kojoj drugoj banci.

E sad, kako sam ja natprosječno zaposlen mladac koji nikako da ode u Bjelovar preko tjedna i podigne si karticu, uzdao sam se u Hrvatske pošte. Uzalud, jebote, koji im je falus? Naime, poštar je uredno dostavio na moju privremenu adresu mjesečni izvadak tekućeg računa (i to već 12 mjeseci za redom, bez problema), ali mi nije mogao ostaviti karticu koja čak i nije išla preporučeno, tako mi barem rekoše. Koji k? Nije mi se dalo maltretirati ženu da ponovo šalje pa sam obećao doći što prije po nju. No, sjela plaća, ja nisam podigao karticu, a trebam dignuti novce. Ništa, uzmem žig, ugovor i osobnu jer znam iz nekog prijašnjeg iskustva da ću vjerojatno moći ispisati virmanček i dobiti pare. Tako i bi, žena mi to sve sa osmijehom učini i ja podigoh dio plaće. Kraj priče. Ide nova priča pa onda tek zaključak.

Moj kvart (Savica) je super kvart. Starački i u ruševinama, ali odgovara mi što nije urban i što mi je sve na nosu, samo se trebam spustiti s platoa. Jedina zamjerka dok sam prvih dana prošetavao kvartom je bila ta što nema Zagrebačke banke u blizini. Oh, boga mu, barem bankomata! I ništa, godinu dana ja uredno odlazim na razne adrese bankomata i banaka Zagrebačkih, ali u mom kvartu se uporno ništa ne događa po tom pitanju. Sve do jučer.

Cimer i ja smo opet u fazi trčat ćemo svako drugo veče po nasipu Save rijeke divne i bistre zdravlja našeg radi pa smo to učinili i jučer. Jedva hodam danas, nebitno. Vraćamo se već u kasnu uru, magla krenula lagano gutati obrise Savice kad li moj cimer oduševljeno ustanovi da eto tamo, prekoputa naše zgrade pa malo lijevo, sakriveno ispred klupa narkomanskih, stoji još jedan veliki plato i na njemu Hrvatska lutrija. (Ovo je zasebna priča s njim i lutrijom, tj. njegovom majkom i praznovjerjem, ispričat ću vam je drugom priliom) Gdje, ja ne vidim, pa gdje jebote, svuda se okrećem i na kraju ustanovim da tamo uistinu je Hrvatska lutrija.

– Ah, eno je tamo, odmah pored Zagrebačke banke – ustanovi vrli Ariston i tek četiri sekunde kasnije informacija izgovorena od mojih usta stigne do mozga mi sivog i ja shvatim što sam rekao. Naime, Zagrebačka banka tamo lijepo stoji pa vjerojatno godinama i čeka da je ja otkrijem. Debil, kreten slijepi, koliko sam si vremena mogao uštedjeti u ovih godinu i sitno dana.

Ok, danas ja idem pohoditi tu banku. Sve lijepo, sve pet, čekam u redu, imam osobnu, imam broj računa, imam čak i onaj virman posredstvom kojeg sam zadnji put podigao pare ( i to nemalu svotu, podsjetimo, radi se o stotinama tisuća kuna hrvatskih, krasnih, lakopotrošnih ) i neće biti problema. Dodajmo tome moj urnebesno prilagodljiv šarm koji svaku tetu u dućanu i šalteru osvoji, a ponekad je tako izražen i upečatljiv da i sam bankomat mi se nasmije dok mi isplati novce, pa tako nema sumnje u pohod moj.

Faza jedan. Teta me čudno gleda. Nije joj jasno što ja hoću. Tko sam ja uopće. Teto, ja sam pravna osoba sad, valjda, imam neke pare, trebao bi da ih dignem, žena doma gladna, djeca sirotinja. Teto, molim vas, ionako sam to već uspio bez kartice u poslovnici drugoj vašoj, ne mogu ni do Bjelovara po karticu, dekintiran sam. Ali teta je od čelika. Ne da se, valjda joj dijamantom ne bih ćud presjekao. Reče mi da su mi tamo izašli u susret i da ona ne vidi razloga tome. Nemaš karticu – nema para. No, za svaki slučaj teta odlazi na konzultacije.

Iz mračne sobe vraćaju se tri žene. Drže u rukama svojim pravilnika četiri. Listaju, došaptuju se, jedna me cijelo vrijeme posmatra, znojim li se, nervozan jesam li i prevarantima slične simptome na licu mome traži. Ja stopostotni kuler. Naherio se na bankovni šank, gledam lijevo, gledam desno, režem ih pogledom, osvajam osmijehom. Pa me teta pita zašto sam ja došao baš u njihovu banku. Pa joj krenem ispričati priču o trčanju i nasipu i kako sam sretan što sam ih otkrio jer ja živim tri zgrade dalje pa joj šatro jasno pa me opet sudi.

Ništa, padne odluka. Kako mi se zove referentica? Tako i tako. Ona zove Bjelovar i dobiva dopuštenje. No, i dalje je nesigurna i ne donosi odluku, ne zna hoće li mi isplatiti, red se iza mene gužva, prošlo je dvanaest sati, sad već uru vremena stojim tamo naheren, ljudi misle da kredit dižem, bakica me nagurava štapom, majka i trudnica, žena domaćica broji mi bogove kršćanske i keltske i sve što joj taj čas na pamet padaju, a ona se i dalje premišlja.

Imaš li kod sebe žig? Imam, japadašta, imam. Evo ga, turim, kad li na njemu piše novinar/urednik , samostalni djelatnik. I tad nastaje muk. Bankom se prolomi oblak tišine, smrakne se pa naglo, kao u trećem dijelu matrixa, osvane.

Teta nabaci osmijeh, raskopča košulju za jedno puce pa me upita nesigurno, novinar si? Da, kažem, iz Jutarnjeg (ne da mi se objašnjavati da sam iz Sutra, još nepostojećih novina) i tu najednom sve počne teći tako tečno da je bilo milina. Odmah sam dobio pare, uz nekoliko komentara, oh sused, pa ne budete valda pisali o nama, joj pa nećemo valjda u novine, joj pa nismo znali, joj, uguz, uguz, joj uguza li!

Uzimam pare, osmijeha kulerskog, okrećem se i lijepo zahvaljujem, već sam na izlazu, a teta viče za mnom.

– Susjed, nema nikakvih problema, samo vi nama dođite, možete i bez kartice, nije bitno, sad vas poznajemo, samo dođite.. ako i nemate para, ha ha, dat ćemo vam – hihoće se koketno, dražesna gospojica na sretnom završetku ove pričice o Zagrebačkoj banci koja lijepa li je i dobra i baš je super i volio bih da me plate za ovaj oglas.

Što više da vam kažem. To je sigurno zato što sam crnac.

Oglasi

16 Responses to Zagrebačka banka poklonila milijun kuna Aristonu u nagradnoj igri!!

  1. Josephine kaže:

    A mene zanima onaj dio: samostalni djelatnik? kako do toga? I bolje rečeno, kako do toga preko EPh-a?

  2. aristonov kaže:

    Odgovorih na mail 🙂

  3. Drazen kaže:

    Hehehe…predobro…
    Nasmijao si me do suza praktički.
    Pozdrav

  4. forestdumb kaže:

    ariston vicmaher;)

  5. Ire kaže:

    novinari će uskoro bit ko mafija 🙂 molim te, molim te, slomi mi noge, išamaraj mi ženu, samo me nemoj stavljat u novineeeeeeee
    😉

  6. kamara kaže:

    Pa ni kvart nam ne poznaš mislimstvarnooooo 😉
    šta nis pito? ja znam za nju još odavno.
    Doduše, osobno prakticiram otić na web pa pregledat poslovnice i mrežu bankomata, mislim da od rba i zabe znam napamet, uz “netbanking” to su najkorisnije informacije na stranicanama banaka.. cccc, da me neko pita prije bi se kladila da znaš di je banka nego da trčiš nasipom ;))))

  7. aristonov kaže:

    Opa kamara, mi smo susjedi? Kad ćemo napraviti blogersko/kvartovsko okupljanje? Nisam gledao popis na netu zato što sam prošvrljao kvartom i bio uvjeren da sam sve vidio..

    Ovo zadnje neću komentirati 😛

  8. bg novinarka kaže:

    Kakav će biti zagrebački Sutra? Ovaj beogradski , koji je nedavno krenuo, je još jedan u moru tabloida…

  9. aristonov kaže:

    Vidio sam reklamu, ali nisam vidio novine.. imaš neki link? A kakav će biti naš? Radije preko maila 🙂

  10. bg novinarka kaže:

    Nema šta da se vidi… Političari i pjevaljke, Veliki brat… Alo, Gazeta, Sutra, Kurir, Press… sve je isto.
    Drugi dnevni listovi previše su tanki. I skoro svuda iste vijesti preuzete od agencija.
    Bolje je ipak čitati dobre knjige i boriti se protiv površnosti koja nam se sa svih strana servira!

  11. aristonov kaže:

    bg, dobila mail? 🙂

  12. Amata kaže:

    preseli se radije u pbz, ja sam tamo vadila pare i sa nevažećom osobnom, samo sam im lijepo objasnila kako sam lijena za izvaditi novu. :DDD

  13. bg novinarka kaže:

    dobila, napisala duži mejl i onda je pukla konekcija. poslaću ti mejl sa druge adrese

  14. aristonov kaže:

    Amata, u pbz-u sam također.. ali se ne smijem niti sjetiti jerbo im dugujem nekaj :/

  15. kamara kaže:

    Jep! Komšije!, za kavu nema frke, obavićemo ju (obzirom da si novopečeni poduzetnik) nakon izlaska iz banke, ima tamo pokraj i birtija. 😉

  16. Trill kaže:

    Neki dan sam u jednoj ustanovi gdje sve poznajem oduvjek, čisto slučajno i onako u razgovoru rekla da sam blogerica. I do onda su bili ljubazni, pa iz malog grada smo gdje svi sve znaju, ali kad sam to rekla samo što mi se nisu klanjali.
    Skoro pa me to uplašilo 🙂

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

w

Spajanje na %s

%d bloggers like this: