Naš čovjek na terenu

Eto, po mišljenju mnogih, najočekivaniji roman u posljednjih pet godina, Naš čovjek na terenu kritičara i pisca kratkih priča Roberta Perišića, nedavno se pojavio u prodaji. Uzeo knjigu u subotu, probudio se u nedjelju ujutro (inače, divlje izlaske u grad, zamijenit će sad lagani pikšneri sešn!) i stao čitati pa sve do kraja, do zadnje 320 i neke stranice nisam prestao.

 

 

m_23744.jpg

Riječ je o stvarnosnoj prozi. Da, upravo o toj, poratnoj, novinarsko opijačkoj, da, onoj koja meni redovito doskoči na spolovilo.

Goran je sjedio u kafiću, zavaljen za šank upravo je ispijao treću pivu, kad se pored njega pojavi Ivan, nekako uznemiren i upalih očiju.

– Šta je, šta ima? Vidim da se nekome od ranog jutra omililo.. – zapecne Ivan i smjesti se za šank. Potom naruči travaricu i pivu

– A nisi ni ti bolji – odvrati mu Goran i muški potegne iz boce. Sljedećih pet sati Goran i Ivan popili su trinaest gajbi pive, pošmrkali tri lajne koke svaki, s čvrstog bedra konobarice i prisjećali se onih dana. Onih teških dana. Ratnih. Kad su još bili mladi, neiskvareni. Kad ih život, oh, oh, još nije pokosio kao seljak livadu.

Shvatili ste o čemu vam pričam.. I obično to napišu neki luzeri koji se u stvarnom životu boje sami sjesti za šank. Eto, izuzetak je JQ i njegova zbirka Doggiestyle zato što je Jesus Quintana frajer, i na blogu, i u zbirci i u životu, a i na šanku i zato što mi je njegova knjiga mila i draga i potražite je, ako već niste, u što čisto sumnjam.

Vratimo se Perišiću (kojeg mi je, op.a., upravo JQ preporučio) i njegovom romanu. Kao što sam rekao na forumu, zadovoljan sam knjigom. Nisam istinski oduševljen, nisam niti malo razočaran. Eto, valjda prvi put da je meni nešto ovakvo sjelo baš onako kako treba, fino, pravilno,a u pravilu izbjegavam domaće ratne priče. Bio sam mlad, premlad.. ja sam neka druga generacija. Osjetio sam posljedice, jasno mi je što i kako je bilo.. ali mi se ne da čitati o tome.

Ipak, ova knjiga mi je nešto drugačije. Priča o novinaru koji se othrvao svoje obitelji, smještene negdje u srcu Dalmacije, pa došao u Zagreb, trbuhom za kruhom. Progurao se, uspio nešto, ali nikako da ide dalje jer ga njegovi vuku, kao dugi teški repovi povlače se za njegovim životom. Pa mu u život, preko veze, uguraju tog nekog bratića, a o njega ugura kao reportera u Irak. I kasnije mu se to sve odbije o glavu.

Upravo su ti odnosi odlično sažeti, odnosni prepuni nečega što se mora napraviti jer se podrazumijeva i jer oni nikako da shvate da baš od njih bježimo, ni od čega drugog. Cijela knjiga jedna je situacija u kojoj se i sam često nađem kad se vratim u Bj, kad naiđem na salvu nerazumijevanja i nerijetko i zlobne, okrutne zavisti. No, na stranu to, to je ionako samo misao vodilja. Nisam vičan književnoj kritici, elaboriranju i diskutiranju oko toga tko je što htio, jest ili nije rekao.. Zato naprosto preporučam knjigu. Sad kad više, Bogu hvala, ne možete čmaljiti u javnim prostorima, taman uštedite stotinjak kuna i kupite knjigu.

Oglasi

3 Responses to Naš čovjek na terenu

  1. Bez!Komentara kaže:

    Moram priznati da nisam nikad bio ljubitelj suvremene hrvatske književnosti, a dosadašnje čitanje Roberta Perišića nije me baš nagnalo da promijenim mišljenje o tome. Ipak, postoji jedna književnica koja me jako zaintrigirala svojim džepnim novelom (romanom) “Snajperist”, radi se o Suzani Abspoel – Đođo (koja živi i radi u Amsterdamu…) :-))

  2. bambi kaže:

    Čitam te već neko vrijeme i dvije najbitnije stvari koje sam uočila su: 1. mislim da si mi zemljak…. ne toliko bitna činjenica i 2. mogao bi podijeliti sa mnom svoje impresije o nekim djelima svjetske i naše književnosti što mi jako dobro dođe na studiju kroatistike….. nego, šta ti misliš o Baladama Petrice K??

  3. aristonov kaže:

    Bambi, ne mogu ti reći što mislim o njima jer je to bilo davno, tako davno.. A ja imam pamćenje ribe 🙂 Ali ti mogu reći što mislim o Bambiju.. huh, kako sam bio mlad, a kako sam tek plakao.. sad se ne bih usudio opet pročitati. Imaš mail, javi se 😉

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

w

Spajanje na %s

%d bloggers like this: