nepovezani tekst, uglavnom besmislen

Oprosti mi na zanemarivanju, wordpress blože, vremena je malo, pomoći tu se ne može..

A kako stvari stoje, vremena bit će sve manje i manje. Dva velika poslovna projekta su u igri, danak ću platiti 18 satnim radnim vremenom, bacio sam se na fizičku i psihičku pripremu, trebat će preživjeti sljedeće mjesece koji će mi potom vratiti dobro, jer karma je cool stvar i ako uložiš pozitivnu energiju, snagu i volju u nešto, nema faking šanse da se ne vrati.

Pritom ću zanemarivati sve oko sebe, osim najbliže sredine, i vapit ću da ne pogubim i sebe i druge u svemu tome, posebice one koji su tek odnedavno ovdje negdje..

Nego, da se požalim na nešto. Znate vi, dragi moji čitatelji, vas par desetaka tisuća koliko vas ima, da me prati problem fizičkog izgleda i to ne onaj koji uključuje moju preseksi škembu, nego onaj koji me čini starijim no što ja zaista jesam.Događa se učestalo da mi natrpaju desetak godina više nego što imam i to je meni totalno cool i bilda mi ego i volim to. Na kraju, i osjećam se starijim, uglavnom se ponašam starije i sve pet, sve stoji.

Ali ne volim predrasude. Još je mlad, još je zelen, još je nedostojan, oh, oh. To fakat ne volim. Jer svi znamo da ima 20 godišnjaka i godišnjakinja koji su zreliiji i samostalniji od ponekih tridesetgodišnjaka. Tako sve bude ok dok sam ja taj netko, ali čim ja, taj netko, dobijem žig činjenice da imam 20 godina (21 za par dana), onda ništa više nije ok i ja taj netko sam sasvim beznačajan netko.

Sjećam se svog prvog razgovora za (novinarski) posao u Vjesniku. Prije tri godine. Imao sam, dakle, 18 godina, tek sam došao u Zagreb i još mi nisu počela predavanja na faksu. Donio sam CV koji je tada već imao poneku sitnicu, donio sam radove koji su bili relativno pismeni i donio sam jednu ogromnu, ogromnu vreću volje i ambicije. Urednik me oduševljeno primio na posao, krećem već sutradan, no morali smo rješiti samo jedan mali, posve beznačajni detalj. Koliko imaš ispita do kraja, upita me ovlaš, mašući rukom, kao da će odmah prihvatiti odgovor koji mu apsolutno ništa ne znači jer čovjek je godinama u novinarstvu, zna da fakultet novinarstva nema nikakve veze sa stvarnošću, sve mu je jasno.

– Tek će mi početi predavanja na prvoj godini – ponizno odgovorim, glupa i balava budaletina, umjesto da sam mu slagao i rekao da sam pri kraju s faksom. Niti bi on to provjeravao, niti bi ja što izgubio, nego bi dobio posao i život bi mi bio puno lakši.

Čovjek uči dok je mlad.  Kasnije se fura na staru slavu.

Pijes, u Tvornici je bio studio 54 maskirani bal. Bio sam Kompliment, grlio djevojčad i govorio im da su prezgodne i super. Isprika za onih desetak djevojaka do kojih nisam stigao da ih komplimentiram. Bilo vas je oko dvije tisuće, ne zamjerite. 🙂

Oglasi

2 Responses to nepovezani tekst, uglavnom besmislen

  1. hedseek kaže:

    tajchi ti zamjera. jer je nisi komplimentirao 😛 and off i go now u nove ratne pobjede na faks koji novinarima život znači! not 8) wish me luck. pose

  2. forestdumb kaže:

    baš sam se pitala kud je nestao bloger s “par desetaka tisuća” čitatelja…
    sretno s projektima i preživljavanjem 18-satnog rada!
    (eto otkud taj stariji izgled, pretpostavljam da već polako čupaš sijede;)

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: