Ubili smo djeda mraza, krvava je bijela staza..

Da ja ove godine ne pišem ono o čemu obično pišem u ovo vrijeme, predblagdansko licemjerno, evo vam tute jedan linkić na post od drage mi Mastermajndice pa se lijepo složite s njom u komentarima, ali i u konkretnim postupcima.

Nego, jel’ ta pjesmica iz naslova komunistička originalno ili su mi to prodali? Ok, idemo dalje na ono što sam vam htio napisati.

Kako to i biva, snovi su mi omiljeni dio ne samo noći/dana, nego života i manje više se prema njima ravnam u svakodnevnim situacijama. Obično se ono što snivam i obistini. Kad mi neki član obitelji strada na bilo koji način, kad se ljudima u mojoj blizini nešto dogodi, kad se nešto treba meni dogoditi, bilo što slično, sanjam to. Sjećam se toga sutradan i to se uistinu i dogodi. Ne kontroliram te snove, ne dolaze u logičnim razmacima, ponekad ih nemam mjesecima, ponekad svakodnevno. Eto, pa se ljudi i dalje čude kad im kažem ‘da, ja znam da ću se masno obogatiti i znam točno kako jer sam to sanjao’.. Samo se vi čudite, meni je ok vjerovati da netko još ne vjeruje u snoviđenja.

Ili primjerice, kad sam dovoljno potišten ili dovoljno sretan, oko sebe poremećujem slabije strujne krugove; drugim riječima gasim lampe, smrzavam mobitele i računala i par puta sam u životu pokušao nositi digitalni sat na ruci kao dječarac, ali svaki bi riknuo nakon stavljanja na ruku pa nema smisla previše. Nisu to neke posebne moći, niti ja na njih tako gledam, već kao na određen osjećaj, karmu, činjenicu da sam vodenjak ili da sam odrastao u blizini vračara i fakat mi nije čudno susretati te super nadnaravne impulse 🙂

Tako sam baš neki dan imao prilike susresti jednu osebujnu osobu čiju osobnost, karakter i utjecaj, uvjetno rečeno, ne mogu opisati u par riječi, niti ih ja pronalazim. Kako se ne želim dovoditi u situaciju klevetanja, neću vam reći tko je on, no natuknut ću da je riječ o doktoru određene znanosti koji je, izmeđuostalog, svećenik Katoličke Crkve, učenik sadašnjeg Pape, a koji ima na mobitelu fotku Ratzingera kako uživa u pilećoj bocki (batku, za Međimurce :P), umusan do kape. Ok, mogli smo i bez te informacije, ali totalno je cool. Informacija, mislim. Mladog su mi gospodina predstavili kao iznimno utjecajnu osobu zaduženu za čuvanje ugovora između Vatikana i RH. Moderna inkvizicija, rekao bi kolega,kod kojeg su se sljedeće scene odvijale, u šali.

Enihu, ja sam se s dotičnim gospodinom, prije no što sam zapao u delirij BrendiCole, cijelo veče svađao oko brojnih, raznovrsnih, pametnih i glupih stvari. U jednom je trenutku ta svađa stvarno bila oštra, no sada se više ne sjećam oko čega je točno bila. Ono čega se sjećam, dapače, ostalo mi je urezano u pamćenje, jest to da se mladi gospodin želio oko nečega kladiti sa mnom. Ukoliko bih izgubio, bio bih njegov na 24 sata. Ne znam točno u kojem smislu. Ali znam da je desetak ljudi u prostoriji, koji su očito izgubili neke oklade, glasno prosvjedovalo, odnosno na sve su mi načine pokušali reći da se ne upuštam u to. Prosudih njihove oči, najednom isprazne i kao zavedene, pa se nisam kladio da mi mladi gospodin (ne) može dovesti pred oči baš bilo koju utjecajnu osobu kako je on tvrdio.

Kasnije su se događale još brojne čudne stvari, odnosno ono što bi možda drugima bilo čudno, ali ja sam s relativnim mirom u sebi prihvatio činjenicu da je dotična osoba znala neke stvari o meni, mojim roditeljima, pa čak i mojem zdravlju koje nije mogao znati nitko drugi osim mene. U jeku svađe pale su tu i prijetnje kako, ukoliko ne prestanem inzistirati na nekim stavovima (mahom antikršćanski.. ) će mi se nešto loše dogoditi. Nakon što sam utvrdio da to fakat nije u kršćanskom duhu, dotični mi je odbrusio da nemam pojma što kršćanski duh je, što je Crkva i koliko je duga njena ruka, moćna i snažna.

I onda, kao ni sada, ne sumnjam niti jednim atomom svojeg tijela da Crkva nije najmoćnija organizacija na svijetu. Da ne drma politikom, da ne drma ljudima i da pritom ne koristi sve; od jeftinih psiholoških trikova, pa do snažnih ličnosti, medija i i ljudi s nadnaravnim sposobnostima kakav je bio mladi gospodin. A koji je bio ljutit jer je očito shvatio da se čovjeku koji nema ništa (ja) – ne može uzeti ništa. I da je čovjek poput mene, davno usnio svoju sudbinu. I zna da će još toliko puta biti na koljenima, na moralno – financijsko – egzistencijalnom dnu, ali ga veseli činjenica da je instinkt za preživljavanje u njemu jači od bilo koje Crkve. Te da je vjera u sebe jača od vjere u bilo kojem drugom smislu. Možda zato ne trebam skrivati pogled pred takvim ljudima koji svojim dubokim očima vide tvoju nezaslužnu dušu i koji znaju stvari od kojih se naježiš.

A možda je to sve od BrendiCole..

Kategorija posta: magical (,) realism..